Marketing
NESNOŠLJIVA TOLERANCIJA
NISI ZA GAY BRAK? Nemoj ga sklopiti.
NISI ZA POBAČAJ? Nemoj ga napraviti.
NE VOLIŠ SEKS? Nemoj ga imati.
NE VOLIŠ CIGARETE? Nemoj pušiti.
NE VOLIŠ KADA TI SE ODUZIMAJU PRAVA? Nemoj ih ni ti oduzimati drugima.
(citat sa društvene mreže, autor nepoznat)
Nekoć sam imao lijep običaj šetati ulicama Splita sa svojim prijateljem koristeći poduže vrijeme hodanja za mnoge ugodne i korisne razgovore. Prošlo je od toga skoro trideset godina, no jedan mi se detalj zauvijek urezao u pamćenje. “Znaš li što je sloboda izbora?”, zapitao me jednom moj prijatelj. Ni najmanje ne sumnjajući u sebe, odgovorio sam mu kako je sloboda izbora nesputana mogućnost da svojom slobodnom voljom izaberem bilo koju raspoloživu opciju. Pojma nisam imao koliko je moj odgovor bio suštinski pogrešan, iako naizgled ništa pogrešno nisam rekao.
Možda će reakcija na netom pročitane retke biti začuđeno izvijanje obrva ili čak glasno negodovanje, no moja je reakcija tada bila kudikamo žešća. Bio sam uvjeren ateist, mlad i nadobudan, kojemu je posebno zadovoljstvo predstavljalo opovrgnuti mišljenje mog dragog, ali religioznog prijatelja. No, njegov me odgovor duboko zamislio. Zapravo, i dan danas o njemu često razmislim, pronalazeći uvijek iznova neočekivanu dubinu u jednoj naizgled sasvim jednostavnoj tvrdnji.
“Sloboda izbora je od svih mogućnosti izabrati dobro.”, rekao je, a ja sam ga tada vrlo začuđeno pogledao. Činio mi se taj odgovor onako na prvu nekako trivijalno i jeftino, no došao je iz usta čovjeka nesklonog paušalnim ocjenama. Objašnjenja koje mi je tada dao jedva da se sjećam, no čini mi se da mi je govorio o odgovornosti, moralu i nužnosti razumjevanja tko je zapravo čovjek i koja je njegova svrha u svijetu.
Godine su prošle od tog razgovora, no još ni jedna nije prošla a da me neki životni događaj ili situacija na njega nisu podsjetili. Tako je bilo i ovaj put.
Pregledavajući dokono objave na jednoj popularnoj društvenoj mreži zapazio sam jedan u nizu pamfleta koji me uvijek iznova natjeraju da se zamislim kamo to ide ovaj svijet. Uistinu, već sam dobrano sit jednostrane moralnosti i pristrane slobode uma, pa mi ponekad naprosto dođe da vrisnem na neviđenu razinu infantilnosti među mladima i onima malo manje mladima na kojima bi, ako je vjerovati prastaroj krilatici, ovaj svijet trebao ostati.
Ajme i joj svitu moj, rekao bi jedan moj lucidni poznanik, i ne bi pogriješio. Jer, malo imaju veze ideologije i svjetonazori sa glupošću koja danas više nego ikada obilato pršti sa svih strana. Na koncu, kao da više nije važno s koje strane izjave dolaze. Slušam li kršćane ili nekršćane, liberale ili konzervativce, napredne ili nazadne, posvuda umjesto razložnih prijedloga i sugestija očitavam samo zaglušujući “bijeli šum” površnosti ili gluposti koji zbog osobnog interesa navodi vodu na svoj mlin. Zbilja, kuda to ide ovaj svijet?
U naravi je čovjekovoj da griješi, ali i da srcem teži dobru. No, ako nije svjestan da je glas savjesti darovan čovjeku, kako da razabere svoju ulogu u vječnoj borbi dobra i zla što se, htjeli mi to ili ne, oko nas neprekidno odvija? Nisu li uistinu pravednost, istina i ljubav nepromjenjive odrednice svekolikog življenja svih ljudi u svim vremenima, ili one ovise o ljudskim potrebama, trenutačnoj modi ili hiru?
Jer što nam vrijedi tamu nazvati svjetlom kad ćemo svejednako njome tumarati spotičući se i lupajući glavom o prepreke koje ne vidimo, ali ih itekako dobro osjetimo? Postoji uistinu jedinstveno mjerilo za sve ljude, neovisno o onima koji se mjere, ali čvrsto usađeno u rukama Onoga koji je jedini i vlastan i kadar nepristrano nas izmjeriti.
Žalosti me stoga, kada neki ljudi, inteligentni, školovani i sposobni olako uzmu sebi za pravo da svoje stavove bezobzirno nameću drugima u ime nekih “sloboda” i “prava”. Takav je upravo i ovaj, u uvodu članka citirani pamfletić, u kojem se brkajući “kruške i jabuke” pod parolom prava na vlastiti stav to isto pravo bezoćno uskraćuje svima koji se eto drznu ne suglasiti sa izrečenim.
Ne želim nikome braniti da ima vlastito mišljenje. Baš naprotiv, ohrabrujem te, cijenjeni čitatelju da upregneš sve svoje Bogom dane sposobnosti da iskrena i čista srca pomno istražiš kako stvari uistinu stoje. Jer možda i nije baš sve onako kako na prvi pogled izgleda. I, ne manje važno, znaš li s kojim razlogom zastupaš stavove u koje vjeruješ?
Pitam te sada, ako podupireš istospolne brakove, tko ti daje pravo da moje dijete učiš da ne smije misliti drugačije?
Pitam te, ako si jedan od onih koji odobravaju pobačaj, zašto mi braniš da iskažem svoj stav da se radi o ubojstvu?
Pitam te, ako si pušač, moram li ja koji sam nepušač biti kažnjen udisanjem tvoga kancerogenog dima?
I na koncu, zašto ti koji ne voliš da ti se oduzimaju prava, tako zdušno želiš oduzeti ta ista prava nama koji razmišljamo drugačije?
U Splitu, 27.12.2015.g.
Post je objavljen 28.12.2015. u 00:11 sati.