Prokletstvo ili svetinja, to je!,
kad tako tiho u srcu tinja,
duši je svetinja,
a kad kao orkan žudnjom hara,
samo prokletstvo tijelu stvara.
Ljubav je neka čudna osjećajna ptica,
u igrama bez granica,
prelazi od jednog do drugog bića,
stvara situacije bez pokrića.
Sebična ljubav dušu razara,
samo probleme neprestano stvara,
s njom nema iskrenog razgovora,
ni kakvog smislenog dogovora.
Traži tijelo gdje da se smjesti,
burnim osjećajem obavijesti,
da je pokucala na vrata tijela,
stvarajući svakakva djela.
Svako biće s ljubavi se bori,
a ona riječima ne govori,
o sebi gotovo ništa,
dok u srcu ima uporišta.
Govori osjećajem kojim vlada,
čas nesklada, a čas sklada.
Uzajamna ljubav, malo je bolja,
ona otvara i drugačija polja,
smislenije komunikacije,
sa mnogo manje provokacije.
Nesebična ljubav je najbolja,
ona je kreacija spokoja,
ljepote u duši i tijelu,
lijepa je u svakom djelu.
Ljubav plamti,
i svatko je pamti,
kad mu pokuca na vrata,
vrednija je od zlata.
Sa njom se ništa mjeriti ne može,
molim te, pomozi mi, Bože,
da stalno u srcu mome prebiva,
dok god dišem i dok sam živa,
ljubav spokojna,
meni je dovoljna.
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN kod NSK RH 978-953-8054-87-7
ISBN kod NSK RH 978-953-8054-88-4
Sva autorska prava pridržana.
Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.