Marketing
Euforija...
Klackam se u busu utonula u misli.
U stampedu na ulazu odgurnuše me prvo na šipku, opa, onda na neko prazno mjesto gdje se ja zavalih elegantno kao nilski konj kad udare vrućine a on se dočepa muljevite vode.
Pokušala sam izbjeći vožnju busom i da krenem u prekrasnom daru ti-grice, ali koliko god sam pokušavala učantrati se u virtualni auto, nije mi uspijevalo. Sigurno treba neka šifra, uzdahnuh i nastvaih putešestvije s jednog kraja grada na drugi.
Šuška se da je prasetina na tom drugom kraju organska, prase koje je trčkaralo po dvorištu. Što će mi prase koje nema hrskavu koricu i masnu podlogicu i rebarca za grickanje, a u ustima jabuku. Mogla sam kupiti i u nekoj samousluzi, ali sam se uplašila. Tamo na svakih 3kg praseta dolazi i pola glave, praseće naravno. Prase sa desetak glava mi nije privlačno za blagdansku trpezu, pa tako krenuh u potragu za Jednoglavim.
U mješavini katoličkih, pravoslavnih i ateističkih praznika, koji su se kao prijatelji poredjali jedan za drugim, i euforiji kupovanja i proslava u stilu da se nikom ne zamjeriš, stradali ti jednoglavi prasići.
Najzad cilj. Stampedo se nastavlja. Potencijalni kupci jure do prodavača koji iz gepeka auta vade prasiće, gledajući lijevo desno da ih policija ne ugleda.
-Jesu li pregledani kod veterinara, pita neki naivac.
-Jesu, jesu, onomad ...
Kad je to onomad, ne reče jer praščići ne idu na pregled kod doktora, nego kad se zakolje pregleda se da nisu zaraženi i udari pečat. E taj pečat su svi imali. Malo je bio zabrljan, malo kriv, ali tu je.
Zagrlih ja jedno prasence, pomilovah ga sretna što sam ga se dograbila i sad krenuh kao svaka poštena ženska to pretvoriti u nešto jestivo.
Ostala još neka sitna parica.
Kad trubači. Ne volim tu glazbu, ali oni vole mene pa za tamburaše, zatrubiše, zabubnjaše oko mene. Da se ne brukam izvadih zadnje pare, zalepih im na čelo a oni udarili tuš. Osjećao sam se kao pijani mornar kad se iskrca poslije dva mjeseca plovidbe ...
-Murija…
Neko viknuo i svi se razbežaše.
Da li su jurili trubače ili one koji su prodavali prasiće, ne znam, tek nastade opći kaos. Neki dekica uhvatio prase za rep, pa ga vuče
-Pomagajte, oteše mi prase
Rep i papak mu ostade u rukama, a prase nestade u vrtlogu pijačne gužve.
Opet isto, bus, gužva, ali nema slobodnog mjesta pa se nas dva klackamo u ritmu točkova.
Slušam razgovore kako kritiziraju ove što kupuju po pijacama i klimam odobravajući glavom. Mislim stvarno, toliko prodavaonica, a ljudi kupuju prasiće na pijaci i to prasiće na koje gazde ni porez nisu platile sirotoj državi.
Sram ih bilo mislim u sebi zato sve i propada ... i držim čvrsto ono prase da mi ne isklizne.
Blagdani su, samo veselo, udri brigu na veselje…
Post je objavljen 27.12.2015. u 08:41 sati.