Krajem ovog ljeta napao me roj ljutitih osa. Netko ih je drugi uznemirio, samo sam naišla u krivom trenutku. Ugnijezdile se u kosu, zavukle u rupice veste kao u pčelinje saće. Jednu sam kasnije našla čak u tenisici. Kako si ti mislio da si brži no što jesi, tako ja nisam imala pojma da mogu trčati tako brzo. Neke su me jurile dugo i uporno, ipak sam im zbrisala. Putem sam pobacala većinu odjeće sa sebe, stvari... Ali na kraju me ugrizlo samo desetak. Bilo je više ugriza, ali zato jer su pojedine zagrizle više puta. Ne znam točno, bilo je teško kasnije vidjeti iza ramena. Uglavnom, tek kad sam dohvatila sigurnost, bila sam spremna rasplakati se kao curica. Ne znam imaš li kakvog iskustva s osama, to stvarno peče. A baš onda, baš sam se onda sjetila kako mi govoriš kakva je ta današnja kozmetika, ne znaš bi li to namazao na sebe ili pojeo! Pa sam se naravno umjesto plača krenula na to smijati :) I više uopće nije boljelo, skroz sam zaboravila da boli. Naravno da je curama koje su me vozile u ljekarnu to smijanje izgledalo kao da već previše kasne! Jer ništa ne razumiju. Ali zbilja, šampon za kosu od kamilice, za tuširanje miris lubenice, krema za ruke jagoda, mlijeko badem, labelo višnja. Omekšivač odjeće ... ne znam ni nabrojiti na koje sve cvijeće, ali piše na boci da miriše i nakon više vremena. Kako onda zamjerit osama? Svaka bi normalna podivljala i zapravo sam dobro prošla. Imam sreće, kao i obično. Ti mi čak i ne znajući spasiš dan. Hvala ti.
Post je objavljen 25.12.2015. u 21:12 sati.