Snovopis, bljesak sjećanja, sveta obitelj, tri kralja, miris tamjana i smirne, sjaj zlata... titraj istine.
Tiha noć, elegantna kao crna pantera se nadvila nad panoramu srca. Zlaćana nit iznjedrena iz očiju neba se vrtloži oko nas i odnosi nas u zavjetrinu sna.
Ćutim simbiotsku povezanost u simetričnoj asimetriji ljepote.
Tvoje misli se pretaču u moja osjećanja.
Živimo san.
Osluškujem anđeosku tišinu i čujem glas vječnosti.
Osejćam, rodit će se ljubav.
Bezriječe uzburkava tišinu, budi usnulu vodičicu ka hramu na obzoru lijepih privida. Na dlanu vremena iskričava svjetlost ucrtava staze ka proročištu sudbine.
Tišina puca, čuje se žubor rijeke nevraćanke. Zaustavljamo se na obali ćuteći njenu prolaznost. Ti hvataš trenutak i daruješ mi kap u kojoj se zrcali vječnost.
Rodila se ljubav.
Osjećam besmrtnost legende koju pretačemo u život. Poželjeh izreći molitvu, ali nedostaju mi riječi, nema ih u vokabularu vremena.
Na horizontu izranja slika Arkadije, rapsodija pastelnih boja vječno sanjanog Raja.
To je snovopis našeg života, tihuješ.
To je boja naše ljubavi odgovaram titrajem srca.
Na žrtveniku svitanja misao prelazi u sliku alkemijskog vjenčanja. Blješti osjećajna slika kontemplativnog čina sreće. Osluškujem šaputanje vlati trave na Elizejskim poljanama duše.
Sretna sam.
To je žitnica sreće, čujem glas istine.
Dozrela si za žetvu drevnih snoviđenja, odgovara Ljubav.
Rodio se Bog, zvijezda padalica titra bojama ljubavi. Ostvarila se žuđena dobrota, čujem rapsodiju mirisa tamjana i smirne uskovitlanu u zlatnoj kruni vjerovanja.