Zima je. Na golim granama drveća imela djeluje poput blagdanskog ukrasa, zeleno do zlatno zelenožute kugle okićene bijelim kuglicama ne ostavljaju nas ravnodušnima.Poljubac ispod imele, obješene o dovratke, lustere ili neko drugo "prolazno" mjesto u domu u blagdansko doba u Božićnim običajima poziva goste i čestitare na poljupce koji donose sreću....a možda i vječnu ljubav!
Trenutak zaustavljen
u vremenu,
privid prauzora,
znamen postanka.
Na prstima djeteta
koraci zrelosti,
drhturi bojažljiva
mladica na
vjetru vremena,
sjeća se ranih
snova.
Poljubio si me
pod imelom,
obranio
od Falstafa,
lažljivaca,
iluzionista,
prodavača
magle.
Odveo
na žetvu plodova
apolonizijske zbilje
i dionizijskih snova.
Ljubav,
vjekuje u duši svemira,
romorom tišine
budi ritam vremena,
srce ga osjeća,
pamti, slijedi.
U tjesnacu zbilje
čujem zvuk cjelova,
nadilazi sluh,
isprepliće se,
nestaje u žudnji.