Svake godine, na kraju, Fotoklub organizira izložbu najboljih radova kroz godinu svojih članova. Fotke biramo po vlastitom izboru i sami biramo postav.
Prije izložbe puno je toga trebalo obaviti, od bojanja zidova do postavljanja slika. Na izložbi je sudjelovao 53 autora sa toliko slika. Mislim da nije potrebno spomenuti da su postavljene stvarno lijepe fotke.
Umjesto da i ja postavim lijepu fotku, rađe sam se opredijelio za sliku malog formata koja je postavljena u velikom crnom okviru, u donjem desnom uglu. Na taj sam način želio izazvati u promatraču osječaj tjeskobe, bezizlazja u kojem se čovjek zna nači. Trenutke u kojima se čini da smo bespomočni, da više ništa nemožemo učiniti, da smo stigli do kraja. No i u najtežim trenucima u čovjeku ostaje nada za koju se nastoji uhvatiti, ma kako mala bila. I kada više nema nikakve realne mogučnosti da sami nešto učinimo, ipak u nama tinja ona iskra nade koja nas održava, koje se grčevito hvatamo.
Shodno rečenom postavu sam nazvao : Tražeči nadu u tami beznađa.