Ono kada se nakon buđenja i buđenja bez smisla, traženja i traženja sreće, jedan dan probudiš, kao da je netko cijelu noć udarao tvojom glavom o zid...i shvatiš! Eureka! Pa cijelo vrijeme si tu Sreću i taj Smisao tražio na krivim mjestima...cijelo vrijeme si ti bio taj Smisao i cijelo vrijeme je ta Sreća bila u Tebi.
E sad...lako reći, još lakše napisati.
To je bio put, to jest put, a ne kažu li svi mislioci i pametnjakovići da je Put Sreća, a ne cilj.
I onda odjednom, kao da si prešao na tu neku drugu stranu, stranu koja ti je cijelo vrijeme bila pred nosom, ali nisi je vidio...baš kao što nećeš vidjeti ni tisuću kuna koje ti stoje pod nogama, ako nisi spreman da ih vidiš, ako si u nekoj drugoj realnosti...svojoj...pa kad već možeš birati te svoje realnosti, filmove, doživljaje...pa daj onda da budu lijepi, pozitivni, da budu takvi da ćeš, za početak, vidjeti na podu 0,50 kn...i dići naravno jer i to je sreća, sreća je doista u malim stvarima, ne zaboravi nikada.
...tada, kao naručeni, stižu filmovi, knjige, pjesme, životne priče koje potvrđuju tu teoriju o sreći jer ti si sretan, napokon, pozitivan...i počeo si privlačiti ono što jesi - sreću...zaboravljajući da si sve godine i godine prije također privlačio ono što jesi, što jesi bio...to više nisi.
Dakle...ovaj blog je samo moj manifest o putu ka Sreći...moje slavlje nad pobijeđenom depresijom, moje priznanje samoj sebi da život ima smisla, život je lijep...ako odlučiš da je lijep. Ja sam odlučila da je savršen.
Ponedjeljak...najljepši dan u tjednu, savršen za novi početak.
Post je objavljen 21.12.2015. u 11:20 sati.