ti
ljubiš sretni zanos
moje srce
u gluhi čas
vjekovi se smiju
kao uvijek
ja
čisto sam slovo
bez trunke samoisticanja
pišem značenje
po tvom životu
tvom a opet sebi bliskom
tišina zvoni
zapisništvom
našim mislima
izgara
plamen istine
kistom obojani zastor
podno crno bijelog neba
nidje Slikar ne ostavlja
svevremeni potpis
i zaštitni znak
koliko na hrabrosti
onih koji vole