Evo me. Napisala komentar na lajonsičin blog i taj je u nekoj mojoj glupoj pogrešci nestao. Odgovaram joj ovim postom. Da se razumijemo volim ja lajonsicu i ona to zna.
Ne moramo se slagati u razmišljanju, ali se cijenimo po drugim osnovama.
Svi govorimo o događaju u Osijeku. Vidim da se i kod nje usijalo. Stara gospođa je pogriješila, ali policajac je pretjerao.
I ja prijeđem preko crvenog. Nekad dobro pogledam, a nekad bogme jer sam zamišljena i bez gledanja. To mi je, trebala bih psihijatra, posebno slatko. Moja djeca i prijatelji neprekidno galame na mene. Ljute se i misle da ću ja tako jednog dana nestati sa lica zemlje. Ali, mora biti da je oko mene cijela četa anđela čuvara, jer sam još živa.
Inače sam građanin pokorni. I preko mjere, ali preći cestu tamo gdje nikako ne bih trebala, to mi je kao neki ispušni ventil za sve ono što sama manja od makova zrna.
Ali, sad ću se čuvati. Bar mislim. Da me netko onako baci na pod razlomila bih se.
A, što me tu ljuti je upravo taj nesrazmjer prekršaja i kazne.
S našim velikim lopovima svi postupaju u rukavicama, ali onu mlade ljude, jer je netko iz grupe upalio onog svijetlećeg vraga.., bengalke. Nije lijepo, ali onako ih baciti na zagrebački pod i držati ih satima...
Mi kao da smo kolektivno, kao narod, poludjeli. Divimo se lopovima i silnicima. Kažnjavamo samo malce. Svjetonazorima i politikom vučemo i dijelimo se kao rogovi u vreći, a sve nam propada i školovana mladost nas napušta i to nije nikakva demagogija - ovo što pišem.
Mislim da smo s kažnjavanjem krenuli od kraja. S vrha brijega, a dno sante leda je sve dublje i nevidljivije.
Sinoć prebacujući se sa one emisije koja ide u petak na nekom kanalu, Dean Duda i ostali, na Ništa Kontra ( kakva je to uopće spačka staviti ih u isti termin) slušam i gledam Čačića koji se neda ugasiti. Dominira, kao jedini ispravan. Nazvati onog mladog čovjeka anarhist, stvarno...
Mogu se ja s mladim filozofom slagati ili ne slagati, ali odupro mu se i svaka čast. Dosta je Čačića i ljudi od jučer. Hrvatska ne raste nego tone. Iz svake stranke. Baš me čudi da nije nitko dao stranci ime Hrvatska tone, kao što su duhoviti Česi jednu nazvali Stranka ljubitelja piva.
Bili Mostovci pravi ili ne (hoću vjerovati da su pravi, pa ako su i naivni), bar su pokazali pravo lice političara i ljudi koji vode ovu zemlju.
Od sada neću oprostiti mojim starima što su ginuli za Hrvatsku i ostavile me ovakvu staru i nikakvu da još moram raditi jer dugovi rastu. Svako malo se sjeti netko da sam nešto dužna. Od poreza do hrvatskih voda sad i Telecom koji me ljutio i kojeg sam ugasila krajem šestog a sad mi šalju opomenu pred pljenidbu da sam dužna sedmi, osmi i deveti.
Srce mi se uzlupalo, moram piti apaurine, jer povuci potegni uvijek su u pravu, a ja sam stara baka koju treba baciti na pod.
Fuj i Haug!!!
Post je objavljen 19.12.2015. u 10:00 sati.