Došašće, vrijeme ljubavi, mira i lijeph uspomena. Stilizirani anđeli lebde oko nas, utjelovljuju vjerovanja, nečujne poruke uranjaju u dušu.
Oživljava sjećanje na Asissi, tajanstveno ozračje podneblja svetoga Franje, blijesak vremena, bazilika Maria degli Angeli, kapelica la porzioncola.
U tvojim očima sunce,
na tvojim usnama
okus svete vode.
Tišina svetišta,
zadnji trenuci
sveca,
dašak vječnosti.
Skidam odoru zbilje,
nestajem u iluziji.
U srcu titraj uzbuđenja.
Oćutilo je
magiju vječnosti.
Zaustavljeno na
vratima vremena,
uvijek se iznova
odlučuje
za ljubav.
Izlazim iz privida.
Ti se smiješiš.
Probudio me miris kave. Neiscrpljujuća ljepota ovog jutra. Zapalio si svijeće i prisjetio... uronjeni smo u vrijeme došašća ljubavi. Na prozoru susrećemo sjećanja. Smiješe nam se anđeli kupljeni na jednom davnom božićnom sajmu u srcu Europe. U porculanskoj zdjelici raste mlada trava. Klijaju zrna donešena sa dalekih polja i najavljuju plodnost sretnih trenutaka.
Ustajem i grlim svjetlost koja uranja u sobu.
Na prozoru
Marija s djetetom
i Anđeo,
čuvari našeg
svetišta.
Dijana Jelčić