kad me čuva teta,
oprezna i brižna,
ne radi mi se šteta,
da teta nije tužna.
slušati je moram,
naravno, to znam,
no, sitnim je foram'
uhvatit' pokušam sam.
al', tetica moja
bedasta vam nije,
valjak mi je dala,
modlice i tijesto,
jer, sjeća se sama,
kad je bila mala,
kako male ruke
mijesit' mogu vješto.
valjao sam sam,
jer sam velki dečko,
trokute od tijesta,
baš sam pravi srećko.
punio ih filom,
dok je bilo mjesta,
šunkicom i sirom.
kifle sam posložio,
na papir za pečenje,
pa mami predložio
zajedničko večeranje.
s teticom mojom
brzo prođe dan,
zato me već sada
hvata miran san.
sutra ćemo opet,
nešto skupa raditi,
već sad jedva čekam,
možda ćemo saditi,
il ukrase za bor
od papira rezati,
nije to ni važno,
što god da se radi,
s teticom je lijepo,
i kada me samo
po leđima gladi.
kako ne bi došlo do nikakve zablude,
ova pjesmica
posvećena je
jednom dvogodišnjem dječaku,
te njegovom odnosu s tetom,
maminom sestrom,
koja mu je,
ujedno
i krsna kuma.
Post je objavljen 17.12.2015. u 15:07 sati.