prvu svijeću
mira
upalila sam
s djetetom,
ali smo je
morali puhati,
i paliti ponovo,
i ponovo,
kao igru
svijetla i sjene,
dobra i zla.
nisam, čak sigurna
da li se to smije
igrati se svijećama,
no, njega je toliko
veselilo puhati je
da sam mu dopustila.
u trenu je kuća
bila ispunjena
cikom, vriskom,
srećom, radošću i iskrenim
spontanim dječjim veseljem,
što meni samoj
daje spokoj
i mir u duši.
druga, naša
svijeća mira,
na ručno izrađenom
vijencu, kojeg smo
skupa radili,
gorila dugo
te večeri, jer
imali smo goste,
dok se nije sama
odlučila ugasiti,
taman, prije spavanja.
treću svijeću palim
oprezno,
želeći samo zdravlje,
i ozdravljenje,
svima koje volim,
jer,
četvrta će mi sama
donijeti
ono pravo svijetlo
koje će nas sve
zajedno obajsati,
svojim prvim,
tolplim zagrljajem
i spokojem.
zato pjevam
samo:
" Dođi mali Isuse "
pokojna baka naučila me jednu molitvu
koju molim uvijek kada mi je jako teško:
" O, moj Isuse,
oprosti nam naše grijehe,
očuvaj nas od paklenoga ognja,
i dovedi u Raj sve one
kojima je najpotrebnije tvoje milosrđe. "
istina je,
ne molim puno,
no,
Anđelu Čuvaru molim se svake noći prije spavanja,
sada zajedno s djetetom,
i, sjećam se, negdje sam pročitala kako je korisno
moliti se Anđelima Čuvarima ako si kada u bilo kakvoj
nedoumici, jer, Oni će ti prvi uskočiti u pomoć.
Post je objavljen 15.12.2015. u 07:13 sati.