Često imam insomniju s nedjelje na ponedjeljak kada radim jutarnju smjenu. Mislim da mi je sinoć previše misli bilo vezano za neke stvari koje želim maknuti iz sustava pa mi to nije dalo da spavam.
Čovjek nekad zapne u stvari koje mu nisu sasvm jasne pa se zna dulje koprcati u njima. Prolazim neka čudna osjećanja i zanimljive lekcije, no nekada je jednostavno sve preintenzivno.
Zaspala sam valjda tek iza 3 sata. Uspjela sam pročitati skoro polovicu knjige koju sam tek kupila. Sve više mislim da stvaranje ikakvih homogenih skupina nema smisla jer je priroda stvari heterogena. I od sto ljudi može se pronaći 102 ideje. Jučer sam se naslušala toliko gluposti da još uvijek ne mogu doći sebi i pitala sam se što ja radim među tim ljudima koji su očigledno zapeli u nekoj svojoj iluziji koju negiraju boreći se protiv svih ostalih iluzija. No dobro, jedna od mojih lekcija je strpljenje i tolerancija pa se ne petljam ni u čiji sustav, ali mi ni moj nije jasan.
Nekada mi nije jasna količina trpnje koju si ljudi nameću. Zašto trpiti nekog ili nešto? Pa nismo mi poslani da budemo Izbavitelji, Otkupitelji, Mesije. Mi smo tu da naučimo kako da budemo sretni opet jer to smo zaboravili. Mi moramo istovremeno učiti i podučavati, bez da se osvrćemo na distrakcije koje dolaze sa svih strana.
Možda je vrijeme za neku mini-izolaciju?
Post je objavljen 14.12.2015. u 07:30 sati.