Marketing
Dnevnik 26. svjetskog amaterskog prvenstva u parskom gou, Tokio, 5.-6. prosinca 2015.
Uvod
Sve je počelo 1990. godine kada je Hisao Taki izmislio parski go, igru čiju suštinu čini naizmjenično odigravanje poteza igračice i igrača koji se ni na koji način međusobno ne smiju dogovarati. Osnovni cilj parskog goa je pretvaranje same igre u kreativno druženje i povećanje interesa za igru kod igračica. Od 1990. godine je do danas održano 25 prvenstava na kojima uvijek sudjeluju 32 para: 12 parova iz 12 japanskih pokrajina i 20 parova iz drugih zemalja po pozivu.
Hrvatska je prvi put nastupila 2000. godine na 11. prvenstvu: predstavnici su bili Jasmina Mutabžija i Zoran Mutabžija, te ponovo 2004. na 15. prvenstvu: predstavnici su bili Tea Robotić i Mladen Smud.
Europska go federacija (EGF) sudjeluje na prvenstvu već niz godina s 10 parova iz 10 različitih europskih zemalja s tim da se pozivi šalju prema broju bodova na listi prioriteta. Relativno najveći broj bodova dobiva se svake godine za nesudjelovanje na prvenstvu. Sustav bodovanja je objašnjen na sljedećoj stranici:
http://www.eurogofed.org/egf/pairsystem.htm
Zbog višegodišnjeg nesudjelovanja Hrvatska je već nekoliko godina među 10 zemalja s najvišim brojem bodova, tako da smo za 2015. godinu „dogurali“ do visokog drugog mjesta. Prigodu smo mogli iskoristiti jer je Mirta postala respektabilni 5 kyu, a parski go smo imali priliku isprobati na 59. Europskom go kongresu u Liberecu ove godine. Tako smo prihvatili velikodušni poziv i sredinom rujna kupili karte za Tokio. Treba napomenuti da organizator snosi sve troškove u Japanu i polovicu cijene avionskih karata.
Dan prije polaska imali smo čast da nas u OŠ Alojzija Stepinca posjeti Njegova Ekselencia Keiji Ide, veleposlanik Japana, i poželi sretan put i dobar rezultat u Tokiju. Taj je susret, zajedno s demonstracijom igre go s još 10 polaznika školske sekcije snimila Hrvatska radiotelevizija za emisiju Dobro jutro, Hrvatska.
Dan prvi, četvrtak-petak, 3.-4. prosinca 2015.
Već oko podneva smo u Zračnoj luci Zagreb i letimo za Tokio preko Münchena. Put prolazi „brzo“, jer je na našem cilju čak 8 sati više zbog vremenske razlike, tako da smo „preskočili“ s četvrtka na petak. U zračnoj luci Haneda nailazimo na prve znakove jedinstvene japanske ljubaznosti i bez ikakvih teškoća metroom dolazimo do hotela Edmont Metropoliten u kojem se treba održati natjecanje. Tamo nas čekaju domaćini i dobivamo sve što nam je potrebno – sljedeća 24 sata smo slobodni. Slobodne sate odlučujemo maksimalno iskoristiti: obilazimo vrtove u blizini nedalekog carskog dvora i kontroverzni šinto hram Yasukuni.
Dan drugi, subota, 5. prosinca 2015.
Sutradan ujutro obilazimo stanicu Shibuya, gdje se nalazi spomenik čuvenom Hachiku, psu koji je punih 9 godina svakog dana točno u isto vrijeme dolazio na stanicu čekati svog vlasnika, iako je ovaj umro.
U subotu, točno u 13 sati počinje ceremonija otvaranja i izvlačenje brojeva za prvo kolo. Naši protivnici Yuka Kimoto (7d) i Tsubasa Yamikumo (7d) predstavljaju Tokai/Hokuriku, pokrajinu smještenu zapadno od Tokija. Igraju puno bolje od nas (na kraju su s 4 pobjede osvojili 3. mjesto) i bila je to jedina partija u kojoj nismo imali baš nikakvih šansi za pobjedu. Raspoloživo vrijeme za razmišljanje je 45 minuta bez ikakvih dodataka, što nam nikako ne ide u prilog.
Program se nastavlja „Partijama dobre volje“ (Goodwill Game) u kojima se u mješovite parove uključuju i sudionici studentskog parskog prvenstva, gosti te posebno najavljeni profesionalni igrači i igračice. Damir je imao sreću da mu protivnik bude Kimio Yamada (9p). No, kako je Yamada-sensei igrao u paru s predstavnicom Argentine, koja je u gou ipak bila početnik, a Damir s iskusnom gospođom iz Japana, pokazalo se da ujednačeni par ima veliku prednost čak i pred profesionalnim igračem. Dobili smo prvu, ravnopravnu partiju, pa i drugu u kojoj smo dali dva prednosna kamenčića. Posebnost ovog dijela natjecanja je naravno oblačenje svih sudionika u nacionalne narodne nošnje. Nakon toga je od 18 do 20 sati slijedila svečana večera s pozdravnim govorima uzvanika. Organizatori nas ljubazno zamole da narodnu nošnju jedini obučemo i sutra za drugo kolo. Naravno, oduševljeni smo ...
Iako smo pomalo „padali s nogu“, u 20 sati smo imali sjajnu prigodu da u posebnoj sobi za go imamo tri sata instrukcija s Kaz-senseijem (Kazunari Furuyama je bivši insei i koautor knjiga „Get Strong at Joseki“).
Dan treći, nedjelja, 6. prosinca 2015.
Zajedno s jednim japanskim parom čitamo svečano obećanje o pridržavanja načela fair-playa u ime svih sudionika – sada su s nama već i sudionici studentskog prvenstva u parskom gou to još 143(!) japanska para koji sudjeluju u Araki kupu.
Drugu partiju igramo protiv jednog od dva japanska para koji su izgubili u prvom krugu. Ovaj put su protivnici nešto stariji: Ito Masako (6d) i Kazuya Takasusuki (6d) predstavljaju Hokkaido. Igramo skladno i začuđujuće dobro, gradimo dobru poziciju i u ogorčenoj borbi ipak prvi trošimo raspoloživo vrijeme i gubimo partiju. Ipak, vidljiva je razlika u odnosu na prvo kolo. Presvlačimo se u „normalnu“ odjeću i uskoro počinje treće kolo.
Protivnici u trećoj partiji su Valentina Shkugal (6k) i Aliaksandr Suponeu (1d) iz Bjelorusije. Napetu partiju ipak dobivamo s 10-ak bodova prednosti i naravno jako smo zadovoljni. Ručak se odvija doslovno za go pločama. Mirta ne stiže ni jesti jer je zamoljena za intervju za japanski go-časopis za mlade (http://goteki.jp/). To je bio treći intervju, nakon onog za novine i za japansku televiziju (uz prevodioca).
Četvrto kolo donosi zanimljivu partiju koja je ostala zapisana, jer se u svakom kolu službeno zapisuju potezi sa četiri (ne nužno prva) stola. Protivnici su bili Finci Maiju Kahara (6k) i Jesse Savo (4d). Bila je to zanimljiva partija koju je moguće pogledati na internetskoj stranici prvenstva. „Sitni“ ko u obostranoj oskudici vremena ipak nije odlučio partiju.
Peto kolo kao „nagradu“ donosi po treći put protivnike iz Japana: Kumiko Kawabuchi (5d) i Hideki Obayashi (6d), Shikoku. Ovaj put smo zaista imali veliku priliku i da nismo „zabrljali“ s životom grupe, bilo bi vrlo vjerojatno da su bijeli prostori u kutovima i na stranici veći od crne sredine. Ipak, umor i impresivni dojmovi uzeli su svoj danak.
No, nakon petog kola dobivamo opet molbu od organizatora da – još jednom obučemo narodnu nošnju. Pojavljuje se nada da ćemo na svečanoj dodjeli nagrada sudjelovati u ulozi dobitnika. Zaista, nakon nagrađivanja pobjednika Jeon Yujin (6d) i Song Hongsuk (7d) iz Koreje, te također korejskog para za pobjedu na studentskom prvenstvu, japanskih pobjednika Araki kupa, slijedi poziv glasovitoj japanskoj dizajnerici Junko Koshino da proglasi svoj izbor najbolje odjevenih parova iz Japana i iz ostalih 20 zemalja.
Osvajamo prvu nagradu (!!!) i time odjednom privlačimo 100% pozornosti svih nazočnih sudionika i medija. Gospođa Koshino nekoliko minuta objašnjava zašto je naša šestinska nošnja najljepša i najskladnija, a mi kasnije presretni poziramo za desetke fotografija sa zainteresiranim parovima i djecom.
Dan četvrti, 7. prosinca 2015.
Sutradan preskačemo doručak kako bismo stigli upravo na vrijeme, točnije točno 10 minuta prije početka prezentacije Pandaneta, koju je održao gospodin Martin Stiassny, predsjednik EGF-a, nakon čega slijedi formalni sastanak vezan za promociju parskog goa. Dobivamo knjige o 25 godina parskog goa, promotivne putovnice s našim fotografijama, na kraju neizbježno zajedničko fotografiranje. I to je kraj službenog programa – slobodni smo.
Poslije ručka odlazimo nešto sjevernije obilazimo lijepi budistički hram Sensoji i nakon toga imamo dogovor s Kaz-senseijem: brzinom od 10 m/s penjemo se na najviši toranj na svijetu Tokyo Skytree (634 metra). Slijedećih nekoliko sati zajedno šetamo po Tokiju (večera u malom tradicionalnom restoranu, Ginza i povratak u IIdabashi).
Dan peti, 8. prosinca 2015.
I ujutro smo slobodni pa obilazimo Koishikawa Korakuen, najstariji i najljepši vrt u Tokiju, nakon čega slijedi put za Hanedu. Iz Japana polijećemo u 15:20. Vraćamo se sigurnim letom preko Frankfurta i - "uštedjevši" osam sati dolazimo u Zagreb nešto prije 23 sata.
Epilog:
Fantastično putovanje je završilo, ali sjećanja će ostati s nama jako, jako dugo. Susret s potpuno drugom kulturom, jednim ogromnim i čistim gradom, brojnim i neopisivo ljubaznim ljudima, izvanredno pedantnom i savršeno točnom organizacijom bio je za nas prekrasno iskustvo, na kojem smo uvijek nastojali uzvratiti istom mjerom: naklanjanjem, zahvaljivanjem, malim darovima, pridržavanjem rasporeda i velikom željom da se ponovo vratimo ...
Sve informacije, rezultati i nizovi slika su dostupni na sljedećoj stranici:
http://www.pairgo.or.jp/
Napomena: stranica na engleskom jeziku je naravno razumljivija, ali japanske stranice imaju više fotografija s pojedinačnim opisima.
Post je objavljen 12.12.2015. u 20:31 sati.