Marketing
O palmama i željezu
Popodne u Opatiji. Sreo poznanika iz bosanskih, vareških dana, od tamo su skoro svi za rata otišli, kaže da zadovoljnog gazdu uvijek slijedi zadovoljan pas, lagano otklanjem tu zbrda zdola skrpanu teoriju. Inače zamjetno je da je u devastiranim krajevima veća potreba za racionalizacijama i objašnjenjem nesreće koja ih je zadesila. Meni je najzanimljivija od tih birtijskih teorija bila da su se tamo planski otvarale birtije zbog privlačenja radne snage, posebno za željezaru, te stvarali prostori za igranke i disko večeri, da se odozgora tolerirala droga i život znatno slobodniji nego u drugim krajevima tadašnje Bosne i Hercegovine.
Zanimljivo mi je, jer je to zbilja bio gradić u kojem se slušao najnapredniji rock, a i ja sam tada živio u komuni, drugoj navodno u bivšoj državi, prva je po predanju bila uz Jarun, al naša je bila međunarodna. Veseli i kad ti pokušavaju dokazati da su sve ludosti koje si poduzimao bile kontrolirana farsa, mene ozbiljnost tih teoretičara zabavlja.
U Opatiji sreo u restaurantu Anu J. , bivšu učenicu, profesoricu njemačkog, u visokom stupnju trudnoće, kad je termin, pa danas. Pozdrav s njenim dragim i kujicom, držimo palčeve i pratimo fejs.
Opuštanje uz more, tek danas primjećujem da su palme zbilja planski sađene.
Post je objavljen 11.12.2015. u 21:43 sati.