Marketing
Simončič protiv trojanske kljusadi
Podsjećam čitatelje ovog bloga na stalnu kolumnu dr.sci. Viktora Simončiča na web portalu ZG Magazin - kolumna naziva Viktorov poučak. Svakog utorka na stranicama ZG Magazina mogu se pročitati novi vrlo zanimljivi članci ovog našeg vrhunskog stručnjaka iz područja zaštite okoliša, koji je suradnik i prijatelj ovog bloga.
Često nam dr. Simončič ukazuje na probleme našeg društva, na svakodnevno srozavanje društvene, političke, gospodarske i svake druge klime, na umanjivanje naših vrijednosti u lijepoj našoj. Stalno nam ukazuje kako se naši najodgovorniji političari, oni koji odlučuju - od državnih vlastodržaca pa do lokalnih šerifa ponašaju kao trojanski konji (bliže tom opisu bile bi "kljusine"). Ne samo kao "ekološki trojani", već u najširem smislu kao i računalni virus "trojan" koji navodi korisnika da sam sebi načini štetu - virus u programskom dijelu računala, a ovi naši "disižnmejkeri", "trojanske kljusine", da načine štetu državi i društvu uz malu, jadnu osobnu nadoknadu. Za šaku škuda.
Upravo stoga mi se učinio vrlo zanimljiv posljednji "Viktorov poučak" objavljen na sljedećem LINKU iz kojeg izdvajam ulomak:
Ponavljam primjer otpada. Tamo gdje već nije uvriježen sustav razdvojenog prikupljanja otpada na izvoru, u bezbroj šarenih kanti, za građane je korisnije i ugodnije, a za društvo isplativije postaviti sistem prikupljanja mješovitog otpada u jednoj posudi, s nekim modifikacijama prikupljanja biorazgradivog otpada. Šarene kante i s tim povezana vozila s pregradama, pa još nekim drugim uvozno-provizijskim marifetlucima danas koriste samo provizionistima.
Nekada smo znali proizvoditi sve i sva. Naše turbine i danas nalaze mjesta u najsloženijim postrojenjima svijeta i izgleda da jedino zbog interesa nekolicine provizionista više ne znamo proizvesti plastičnu kantu. A imamo i najbolju tehnologiju za izdvajanje sirovina i iz mješovitog otpada pa nam šarene kante više ne bi niti trebale. Već godinama Tehnix iz Donjeg Kraljevca, o tome piše, obavještava, ugošćuje od Predsjednika do ministara, od akademika do stručnjaka. Uzalud. Oni dođu i prođu. Ignoriraju ono što je trenutno najbolje i što je nagrađeno bezbrojnim priznanjima od Brisela do Zagreba. I dalje svojim odlukama potiču uvoz i našim novcem stvaranje industrijskih radnih mjesta u Češkoj, Njemačkoj, Sloveniji, Austriji…
I neka me tisuću puta etiketiraju kao »Tehnixovca, ja to i s ponosom jesam. Ja sam i onaj »Tehnixovac« kojeg smeta da se natječaji pišu na način da ne može proći baš cijev proizvedena u Hrvatskoj. Onaj koji ne razumije da nam češnjak stiže iz Kine (ništa protiv njih), paradajz od ne znam od kuda… Znam da ne možemo proizvesti sve i da si ne možemo biti samodostatni. Ali možemo barem cijeniti ono što možemo proizvesti. Onaj sam koji poštuje svoje, proizvedeno tamo gdje živi i radi, ali i koristi druge blagodati društva. Od liječnika do kazališta. A to mora netko platiti. Znam da to ne mogu platiti porezi radnih mjesta u drugim državama. Samo ona u Hrvatskoj. I čemu ovaj ponovni vapaj u prazno? Pa kad je moglo brdo do Muhameda, možda postoji neki način da i naše dobije pravo građanstva kod nas.
Kante za odvojeno prikupljanje otpada. Koliko ih je potrebno!?
Vjerujem da vas je ovaj ulomak naveo na čitanje cijelog članka i kolumne "Viktorov poučak".
Izvor:
ZG Magazin: Kako je brdo pretvoreno u Muhameda
Post je objavljen 09.12.2015. u 21:36 sati.