Wikipedia kaže:
"Najviše pristalica ima vjerovanje da je slava kristijanizirani oblik starog slavenskog
(ili šire, indoevropskog) praznika posvećenog mitskom pretku obitelji, odnosno obiteljskim
precima uopće. Slava potječe iz kulta predaka, jednog od najvažnijih praslavenskih
kultova. Naime, stari Slaveni su, Srbi posebno, veoma držali do obitelji i odnosa prema
precima. Slava je tada (a i danas) upravo održavala vezu sa precima i porijeklom.
Slavljenjem, obitelji su prenosile kulturno nasljeđe sa pokoljenja na pokoljenje i čuvale
svijest o vlastitom podrijetlu. Kako je paganski narodni običaj bilo nemoguće iskorijeniti
i kod ranih krišćaniziranih Srba, mudri arhiepiskop Sava je u 13. stoljeću kanonizirao
stare narodne običaje i uputio svećenstvo da ih nasilno i uzaludno ne progone, nego da
im daju kršćansko obilježje. Slično su postupile i druge crkve i jednobožačke religije.
Za razliku od većine običaja koji su zajednički za cijeli narod, svaka obitelj odvojeno
slavi svog sveca. Sveca sinovi nasljeđuju od glave porodice - obično oca. Kćeri
nasljeđuju slavu samo ako ostanu u kući; udane žene slave muževljevu slavu.
Slava okuplja cijelu obitelj i obično se priprema gozba, uključujući tradicionalna jela:
slavski kolač i koljivo. Koljivo (ili žito) pravi se od kuhane pšenice. Može da se pripremi
na razne načine, ali najčešće sadrži orahe, oraščiće i/ili karanfiliće i med. Pšenica je
simbol Uskrsnuća Kristovog. U zavisnosti od toga da li slava pada za vrijeme posta,
ostatak gozbe ili sadrži životinjske proizvode (mrsna slava) ili ne (posna slava)."
A što kaže praksa? Svaka porodica slavi svog
sveca zaštitnika uz obavezna obilježja slave:
ikonu, slavski kolač, žito, svijeću, crno vino.
Danas moja obitelj slavi Svetog Nikolu.