Lijepi dani

Marketing

Htjela bih napisati jedan vrlo vedri post kako se pristoji i red je u ovom mjesecu kad se očekuje dolazak malog Isusa, a i Sveti Nikola je prošao, a ne treba zaboraviti ni sv Luciju koja u Dalmaciji također nosi darove. Poklone, kaže moj Toma.
Evo ga. Pogledajte to lice. Fotografiju je napravila ova baka.

Izraz lica, oči, usne, duša. Pravi portret malog bića s velikim upitnikom sebi i svijetu, možda i nevidljivim silama Nije bio sretan. Nešto se dogodilo. Nije baš siguran kako reagirati. Zaustavljen unutar sebe.
Srce moje malo. Baka na njega cijelo vrijeme misli.

Dakle, kažu mama i tata do jučer su se pisala pisma malom Isuseku za poklone, pa su se zatim pisala nova pisma: Dragi mali Isuse, molim te zanemari prošlo pismo, jer ja danas imam drugu želju. I tako sve do jučer. Gotovo je rekla je mama. Nema više pisama. Nema mali Isus toliko vremena da pročita sva pisma sve djece svijeta i još nova pisma, ispravke prijašnih želja, iako bi baka kupila i darovala sve za što je mali Isus zamoljen, ali i bakine mogućnosti idu kraju, pa treba poslušati savjet njegove mame.

Na ovoj adresi imate jako lijepo opisano sve u vezi običaja Božića.
https://hr.wikipedia.org/wiki/Bo%C5%BEi%C4%87

Toma, a ime sve pojašnjava, nakon što je susreo sv. Nikolu upitao ga je : Jesi li ti pravi sv. Nikola ili si se samo obukao u njega. Nakon što je dobio odgovor da je on pravi,Toma je vrlo zadovoljan otišao svojoj kući. Sa svojom mamom i tatom i malom sestricom.
A mala sestrica za koju je mislio da je tu samo nekoliko dana kad se rodila, i da će nestati iz njihovog stana i njegovog života, ostala je, Bogu hvala. Rasla je sa svojim velikim plavim okama, pravo malo čuđenje u svijetu i pokazuje svoju volju, na što se Toma pomalo privikava.

Evo je:
Još u rodilištu