Marketing
Bezuvjetna šutnja
Imam problem sa sustavom koji proizvodi stalnu konkurenciju i borbu. Norma i radno mjesto bi mi trebale biti motivacija, ali to baš ne funkcionira. Ne mogu relativizirati stvari poput nekih blog komentatora, ja jednostavno, koliko god se trudio, ne mogu poštovati svoje "suparnike". Kad još od njih čujem fraze čiju sam šupljinu spoznao iskustvom, a koje uvijek pale kod te neke većine ljudi, dobivam napad gađenja. Onda moram šutiti, jer ako počnem govoriti, ne znam nego govoriti iskreno, počet ću vrijeđati, a to nikom, pa ni meni, neće donijeti dobro. Na kraju nisam zadovoljan jer sam šutio.
Zato navijam već par godina za taj bezuvjetni temeljni dohodak, evo iduće godine će ga uvesti, a tko bi drugi, nego Finci. Najbolji mi je argument, sirotinja bi to propila, ma jebe mi se što bi drugi radio i za njegovo zdravlje, ako nije dio mog užeg društva ili moj pas. Drugi će kupovati domaće jer im televizija i reklame to sugeriraju, ja ove godine uglavnom i izbjegavam domaće limune, a ako ponekad uzmem i pršut, zadovoljim se ovom talijanskom bijedom od 95 kuna.
Puno toga bi se promijenilo samom činjenicom da se ne mora raditi, i to u firmi u koju slučajnošću zahvaljujući svojoj spremi upadneš, samo da bi se stekao egzistencijalni minimum za temeljne potrebe. Evo opet sam nedisciplinom misli zeznuo dobro zamišljen tekst, digresija s domaćim, primjetio bi svaki kritičar, je nepotrebna.
Post je objavljen 09.12.2015. u 09:10 sati.