"U velikoj šumi, u carstvu krvoločnih Doga i vjetrova sudbina, ucrta se put dvoumljenja i nesigurnosti i Akteon krenu za tragom divljeg jelena. U čarobnom trenu u zrcalu vode zasja najljepše tijelo i lice, žena ili bog
u purpuru i alabasteru, bojama zlata i sedefa, on ugleda nju. Pogled i misao, čuđenje i žar istine zaustaviše njegov trk i lovac posta plijen. Preplašeni jelen oslobodi svoje misli ali one se vratiše kao okrutni psi i kao smrt"
Giordano Bruno
Bili smo smrtnici
u smrtinicima
nedostupnoj
odaji vječnosti.
Na stranputici htijenja
ispisana legenda,
žudnja za spoznajom,
uprisutnjenje
boginje i lovca.
Duša te osjetila,
pobješnjeli psi
oćutiše zabludu,
nimfe sakriše lica
u nijemost istine.
Osjetih bilo svemira,
opozvah vrijeme bogova,
dozvolih mladom danu
uron u ekliptiku sunca.
Rasplamsala se požuda,
osjećaj nemira
promjeni kraj priče,
usudila sam se
vjerovati.
Sakralno se slilo u profano,
u život na obodu zbilje.
Zaustavljeni na rubu bezdana
slavimo ljubav.
Dijana Jelčić
Usudila sam se