ZAHTJEV SKUPINE MOST TREBA IGNORIRATI!
Zar je Republika Hrvatska uistinu u situaciji da joj politički naturšćik određuje uvjete pod kojima će se izabrati premijer i konstituirati 13 Hrvatska Vlada i 8. saziv Sabora? Dok Zoran Milanović i Tomislav Karamarko poslovno politički ne komuniciraju, Božo Petrov čelnik skupine saborskih zastupnika nezavisnih lista Most predlažio je na sastanku dvaju lidera 7.12. u Esplanadi da buduća Vlada ima nestrnačkog premijera mandatara buduće Vlade. Vrijeme za promišljanje i odluku Milanoviću i Karamarku dao je do kraja ovoga tjedna 12.12. Dakako ponovo nije zaboravio naglasiti da želi jedinstvo i koncenzus. No kuda vodi taj prijedlog Bože Petrova?
Petrov je perfidno u izraz nestranački umotao prijedlog za traženje nestranačkog premijera i na taj način na stol bacio imena saborskih zatupnika Mosta koji kao izvanstrnčke osobe mogu biti ono što je dogovor u Mostu - tražiiti izvanstranačkog premijera. Jer jasno je da nitko iz obiju velikih koalicija stranaka na tu funkciju, pod takvim uvjetom, ne može biti predložen. Misli li Petrov uistinu da lidere dvaju koalicija može žedne prevesti preko vode? Tim je zahtjevom na vidjelo izašla sva bahatost skupine Most. Nitko u Mostu, kao ni Petrov, nema političkog iskustva za premijersku funkciju i te aluzije Most treba izbaciti iz svojih aspiracija. Političko vođenje Republike Hrvatske ne može biti predmet eksperimenta tuđih želja u drugoj dekadi trećeg tisučljeća.
ZADATAK MOSTA BIO JE MANDATIMA
PODRŽATI LIJEVU ILI DESNU KOALICIJU!
Nestranačkih 15 mandata s kojima Most raspolaže postali su teret na političkoj hrvatskoj sceni.Bez sumnje taj je teret učinjen pretjeranim pridavanjem važnosti skupini združenih individualaca koji su od birača dobili saborske mandate. No Božo Petrov kao predstavnik Mosta, zajedno sa svima ostalima otišao je tako daleko da je svojim posljednjim prijedlogom i zahtijevom prijedloga izvanstranačkog mandatara krenuo ka težem putu formiranja Vlade. Zahtijev za izvanstranačkim premijerom je nerealan i obje ga koalicije trebaju odbaciti, bez obzira na broj osvojenih glasova birača na izborima. Prvo, Most je izložio svoje prijedloge reformi predstavnicima obaju koalcija i ta je faza završena. Drugo, zadatak Mosta bio je podržati sa saborskim mandatima lijevu ili desnu koaliciju kako bi se prije došlo do mandatara i formiranja Vlade. No Most gubi realnost u svojim zahtjevima i njihove daljnje prijedloge, izvan ovlasti saborskih zastupnika, treba ignorirati. Jer njihova je eksplicitna uloga završila. Saborski mandati skupine Most nisu ništa vrijedniji ni značajniji od mandata ostalih saborskih zastupnika. Liječnik po struci, Božo Petrov, koji nema nikakvu političku naobrazbu, a nema ni odluke predlagati riješenja, već samo nameće pitanja Karamarku i Milanoviću, politički proces sa sadržajnom i personalnom stranom pretrvorio je u uvjet koji zbog ustroja političkog sustava nema izglede za skori završetak kakav je Hrvatskoj potreban.
KONCENZUS U POLITICI JE APOLITIČAN
Most je imao ulogu u Hrvatskoj javnosti posljenjih mjesec dana no predlagnjem neprihvatljivog prijedloga nestranačkog mandatara uloga Mosta kao svojevrsnog savjetnikaa treba završiti. Zastupnici Mosta za Most nisu stranački vezani već je svaki za sebe nezavisan te se pojedinačno mogu prikloniti stranci kojoj žele. Naglašavanje jedinstva Mosta kako je to prkazivao Petrov je politička floskula. Oni su bili jedinstveni, po dogovoru , tijekom prezentiranja reformi predstavnicima koalicija stranaka SDP-a i HDZ-a. No oni su sa saborskim mandatima izvanstranačke osobe. Neprestano nametanje koncenzusa, kako to radi Božo Petrov je apolitično. Jer u politici se nikada koncenzus u 100 % -tnom ulogu ne može očekivati, niti se može ostvariti. Razlog? Zato što politika nije diktatura već podržavanje sličnih ili istih ideja. Ali suzdržanost i neslaganje su u politici uvijek očekivani. Koncenzus je svojstven samo ljubavnicima ili zaljubljenim osobama.
Margareta Zouhar Zec
Post je objavljen 07.12.2015. u 23:55 sati.