Nedavni odlazak mojeg oca na svoj posljednji vijaj, naveo me na razmišljanje da biti dijete pomorca nije nimalo jednostavna misija. Osjetio sam to na vlastitoj koži. Iako su mi mnogi vršnjaci u mojem djetinjstvu govorili: "blago tebi, tebi je otac pomorac i more ti donit ca oćeš." Istina je da sam u materijalnom smislu bio ispred svojih vršnjaka, imati prvu biciklu, imate žvakačih guma koliko hoćeš, nositi prve traperice, sve je to bila prednost. Ali, nisam imao oca tada kada mi je najviše trebalo.
Moj otac je do svojeg odlaska u mirovinu cijeloga svojeg radnog života proveo na palubi nekih od brodova na kojima je plovio.
Najvećim djelom plovio je po Mediteranu kamo je njegova Lošinjska plovidba obavljala svoje poslove.
Uglavnom je obavljao funkciju Vođe palube - Noštroma. Noštromo ili Nostro uomo - Naš čovjek. U nekim prošlim vremenima, kapetanima i časnicima mornari su se mogli obratiti samo preko "Noštroma", vođe palube.
Sveti Nikola je zaštitnik pomoraca i slavimo ga na današnji dan. Neznam kako je moj otac doživljavao svojeg zaštitnika jer uvijek je govorio da je pomorački kruh, kruh sa sedam kora.
Danas se svetom Nikoli vesele djeca, mnogi od njih i djeca pomoraca ili budući pomorci, koji su sinoć objesili svoje čarape u kojima su jutros dobili svoje darove.
Pored svega svim Nikolama i Nikolinama sretan imendan!
Post je objavljen 06.12.2015. u 00:01 sati.