Marketing
Tristoti post
DANAS JE BOŽIĆ DRUKČIJI
Onda kada sam ja bila dijete Božić nije bio samo jedan dan, ne za nas djecu. Sve je počinjalo puno, puno ranije. Dizali smo se još za mraka i odlazili na zornice. Naravno da se u ona vremena crkve nisu grijale i uglavnom smo bili sasvim promrzli vrativši se kući. Tko nije doživio blagodat starinske zidane peći u zimskim danima neće razumjeti sreću kojom smo se vraćali doma. Uglavnom promrzli vrlo brzo smo skidali cipele i grijali noge uz vrući zid peći, a uz to čekala nas je bijela kava i žganci krasni žuti mirisni. Nema danas tih kukuruza, niti tako slasnih žganaca. A onda kako se sam Božić približavao uglavnom su naše kuhinje, a i cijelo selo zamirisalo kolačima. Pripremalo se i do dva tjedna ranije. Vadile su se stare požutjele teke sa receptima za neke posebne svatovske kolače koje su uglavnom pekle samo poneke starije žene u selu, a recepte rijetko kada dijelile. Ostali su kolači bili generacijama nasljeđivani usmenom predajom. Naravno da je svaka generacija ponešto dodala svoje pa su oni izvorni odavno zaboravljeni. Ja čuvam recept moje bake za gorabije. Vjerujem da mnogi nisu za njih čuli. Čak i originalne modle još čuvam. I koda je ostalo još tjedan dana pregledavali su se ukrasi za bor i kako ih je kupovnih bilo vrlo malo pripremalo se doma od orahovih ljuski, od slame, od krep-papira. To je odavno zaboravljeno jer su sve naše trgovini, svi božićni sajmovi krcati svjetlucavim i inim nakitom da rijetko tko želi nešto napraviti svoje. Ja nastojim da u mojoj kući što duže ostane tradicija bar u nekom dijelu pa već godinama sebi, kćerkama, a i prijateljima izradim neku kuglicu od svile. Malo truda, malo ljubavi, malo materijala i Božić odmah postaje veseliji.
05.12.2015.
nekoliko mojih pisanica od svile
Post je objavljen 05.12.2015. u 19:04 sati.