Marketing
RomantičnoFantastičnaPriča (RFP) o Zvonku R. part II.
U „svojim danima“ s konjima je znao doći pred policijsku postaju u mjestu, poprilično pijan, psovati politički nekorektno kako se to danas kaže i jedva razgovjetno preklinjati da mu oduzmu vozačku dozvolu. Urlao bi načelnika po imenu. Ovaj bi izišao, skinuo kapu, psovao i on, kao po nekom obredu počeškao po proćelavoj glavi skinuvši kapu, na kraju uskočio u kola… i… što će? Odpratio ga kući.
„Fin jedan čovjek“ kaže Zvonko R. sutra u 5 ujutro po ne zna ni sam koji put, dok pije kavu, mamuran i bolestan… Mrak vani. Nema zajebancije. Ako tulumariš to ne znači da ćeš spavati do 12. I vjerojatno već ustaljeni komentar domaćice, više za sebe: hmm, ali kazna će ipak doći…
Znao je i političare na skupovima zakačiti. Nije ih štedio.
Ali!
Ipak je štedio. Janju. Ona mu je bila pri srcu. Mada je malo tko to znao.
Radišna, tiha, majka četvero klinaca, živjela je pod jednim od krovova na njegovom imanju. Muž joj je u nekom pijanstvu prije više godina završio u jarku i udavio se. Nesreća. Nitko nije sudio pijanca ili način života – dogodila se nesreća. Bog dao Bog uzeo – tako su znali reći. Zvonko je imao svoju neosuđujuću priču o svemu, ali nije ju nikom rekao.
Nikad, ali nikad Zvonko R. nije stupio na njen prag. Nije ga bilo sram, nego nije želio kvariti taj svijet ionako već dovoljno ružan. Iz daljine bi je samo promatrao, birao joj poslove kao i svima, s malom razlikom – uvijek je pazio da ima vremena za djecu… Osjećao se dobro svaki puta kad bi prošla pored njega, kad bi ih na velikom dvorištu vidio kako se igraju.
Nije imao ženu. Nekako Zvonkov svijet je bio zvonak prema van. On je odredio sebi. Sve.
Nije bio vjernik, ali moglo ga se često vidjeti u crkvi. Išao je zbog svih onih ljudi i s njima dolazećih krštenja, pričesti, krizmi i vjenčanja kojima je bio prisutan i na koje su ga zvali. A zvali su ga gotovo uvijek dobri ljudi. Samo jedan ili dva poziva pokupio se kući s konjima prije ponoći.
Provodio je puno vremena u obilascima imanja, s legendarnom zapregom. Znao bi zaustaviti kola, otići u polje, sakriti se i pustiti da ga traže. Pobacati jabuke putem da ih zbuni. Uvijek bi ga našli. Ili smisliti neku drugu ludoriju.
I tako jednog dana se dogodilo to što se dogodilo.
Depresija, u kojoj je bilo to plodno imanje s vinogradima, voćnjacima, poljima suncokreta i svi ti najvedriji ljudi, bila je potopljena u pola sata od potoka koji bi ljeti gotovo presušio. Ali bilo je rano proljeće. Zvonko R. jedva je stigao organizirati prijevoz ljudi, ubacio je djecu i Janju u terenac. Samo su im se pogledi sreli i jedan kratak dodir… Ostale je razmjestio po kombijima, traktorima. Ante je želio ostati s njim, ali Zvonko R. ga je grubo odbio.
U mutnoj vodi koja mu je sezala već do pojasa, mahnuo im je i okrenuo se.
Post je objavljen 04.12.2015. u 00:29 sati.