postoji nešto u meni…
pomoglo mi je da pišem
prihvatim…
neki osjećaj sigurnosti, energije…
znam da se sve ovo moralo dogoditi u mom životu…
ja sam to znala, šutila – nisam kazivala
tko bi mi vjerovao…
jednostavno ni sad to ne mogu objasniti…
to je osjećaj stvarnosti
prihvatiti,
poludjeti ili živjeti
biraj…
vjerujem u višu silu, osjećam se normalno…
k'o da sam to i uvijek znala…
moralo se dogoditi…eto baš sada…
pisati…pisati…
zbilja
ponekad sam i sama zbunjena…svim tim događajima…
pa ipak vjerujem u mog malog anđela…
moji stihovi ljubavni ne znače da mi nedostaje ljubavi…
meni se jednostavno sviđaju
možda su često tužni, ali u znaku pozitivni…
oni su mi inspiracija…
znak.
bol-tuga-sreća i radost me natjerali
učini nešto što inače ne bih…
sve što mi se događalo
jako me je jačalo
pitam se dali si ikada ikog volila?
da