Na godine ne gledam više kao na nekakv bauk. Ne znam zašto ali strašnije mi se činio prelazak s 26 na 27 nego ovaj s 31 na 32.
Desila su se mnoga čuda otkad sam se zadnji put javio.
Prvo i najvažnije je da se spletom ne znam kakvih ludih okolnosti u ovom svemiru desilo da sam u vezi sa curom s kojom sam htio biti otkad sam ju upoznao prije dvije godine, a koja me tada gledala isključivo kao prijatelja. I danas smo prijatelji i to je najbolje polazište s kojeg se ljubav može razvijati.
Drugo - više nisam samo free lancer već sam se uspio zaposliti na odličnom poslu (doduše ne u struci, ali ipak posredno povezano sa kulturnom baštinom) sa odličnom šeficom.
Sretan sam u punom smislu te riječi.
A Nju i dalje doživljavam kao moje Čudo na koje se neću nikad naviknuti.
Post je objavljen 02.12.2015. u 16:40 sati.