Marketing
Na izvoru...
Dan nestaje u skutima noći. Palim prvu svijeću na oltaru sutona i ucrtavam krijes vjerovanja. U zlaćanom sjaju ćutim miris tamjana i smirne, znakovlje ovozemaljske ljepote utkane u riječi sa početka priče.
Istina se ogleda u tvojim očima.
Volim dubinu tvog pogleda i osmijeh dječaka na tvojim usnama.
Tihujem snom o izvorištu vremena.
Osluškujem šapat srca i u ljepoti ovoga trenutka ispisujem prohujale boli na ploču smaragdnih sjećanja.
Uranjam u jučerašnje nemire, titraju kristalne niti pamćenja. Duša mi se smiješi očima ćilibarskog sjaja, vraća mi otrgnute krhotine srca i smiruje uzburkalu svijest.
Osjećam vrtnju nebeskog vretena, spiralnu dinamiku spoznaje i toplinu božanske iskre koja gasi tugu i liječi sjećanja.
Decembar otkucava došašće ljubavi, olovno nebo prošlih tuga se pretače u azurne uspomene i vjetrovima prošlosti sakuplja pepeo boli u urnu koju bacam u Letinu rijeku.
Ljubav je ovo ovdje i ovo sada, njena ljepota zasljepljuje kao bjelina breze u proljeće, opija mirisima tek procvalog jasmina u mjesecima ljeta, miluje me rapsodijom nepostojećih boja. Osjećam kovitlac ljubavi i slutim dolazeća zima će biti blaga.
Pamtim samo sretne dane.
Danas na dverima Adventa odmatam fascije pamćenja,
dozvoljavam prohujalom vremenu da se vrati u ovaj trenutak spokoja,
da oplemeni strune nutarnjeg Svemira,
da posveti kristalnu kocku vedrine u kojoj živimo slavlje osjećanja
i dočekujemo istinitost radosne poruke Anđela Gabrijela.
Dijana Jelčić- Starčević
slika... Boticelli, Gabriel i Bogomajka
Post je objavljen 01.12.2015. u 08:38 sati.