Marketing
Peking, Teheran, Zagreb
Svojevremeno se na balkanskim prostorima pojavio "punk" i zbunio narod odgojen na kulturi lomljenja čaša i krvavih ruku. Frontmen benda "Pekinška patka" je bio profesor njemačkog jezika i radio u školi. Imao je i naušnicu na jednom uhu. Narod je bio zgrožen, kako jedan takav može raditi u školi, biti uzor njihovoj djeci, imao je velikih problema na radnom mjestu.
Onda se pojavila javnost u vidu par novinara i intelektualaca, bilo je malo poduke i iz Europe i punk je čak i ovdje prihvaćen, u Rijeci je jedan drugi nastavnik postao simbol, koji je svirao razdrapanih hlača i nosio odjeću punu ziherica, to su bili "Paraf", u ZG je odmah ublažena stvar s "Kazalištem".
Iako mukotrpno, neki su i na ovim prostorima počinjali razumijevati slobodu izričaja i razlikovati javno i privatno. Mile Kekin je isto tako profesor njemačkog jezika, novinari ga nazivaju pankerom i nema baš problema svojih kolega, pionira tog izričaja.
Nedavno sam pisao o iranskoj blogerici koja se obnažila na blogu boreći se za pravo na akt. Htio sam tu fotku ponovo objaviti, ali je ne mogu naći jutros među dokumentima, možda sam i obrisao. Izuzetno hrabro, pogotovo kad znamo kakav je režim u Iranu.
Vidim na primjeru kolegice Durice, s čijim pravom na metafore i blog se potpuno solidariziram, da se kod nas žele i basne zabranjivati. Iznenađen sam i u nevjerici, nastavak slijedi...
p.s.
Samo sam preletio tekst, nisam skužio o čemu zbori gospođa Mrkvić, no moram pripomenuti da je mrkva vrlo korisna, a daje i lijepu boju pireu.
Post je objavljen 30.11.2015. u 09:40 sati.