Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/b-612

Marketing

341. ČUJEM DA JE DANAS SVJETSKI DAN ŠUMA PA, PITAJUĆI SE ZAŠTO NEKI LJUDI OD STABLA NE VOIDE ŠUMU, PITAM SE I ZAŠTO NEKI LJUDI OD ŠUME NE VIDE STABLO...

Trebali smo se naći kod njega, ali Nenad je rekao da nije pri sebi, nego da je na protuprosvjedu.
– Kakvom protuprosvjedu, dobri čovječe?
– Neki prosvjeduju za promjenu imena ulica i trgova, a ja sam na protuprosvjedu.
– Nives se reaktivirala?
– Ma nije. Sam sam organizirao protuprosvjede.
– I koliko si ljudi skupio?
– Sam sam. Dođeš ti?
– Sam prosvjeduješ? Pazi da te ne zgaze prosvjednici.
– Neće. Prosvjedujem u obližnjem kafiću. Dođeš i ti?
– Gdje da dođem?
Objasnio mi je pa sam došao. Sjeo sam na terasu s pogledom na prosvjednike.
– Ugodno je piti kavu negdje drugdje. Stalno smo u VVB-u.
– Meni se ipak više sviđa VVB. Pogledaj ove konobare. Sve neki uštogljeni bezveznjaci. Nedostaje mi Matko.
– Nego, Nenade, protiv čega ovi prosvjeduju?
– Zalažu se za promjenu imena trgova i ulica u Zagrebu. Imaju krasnih ideja…
– Kao na primjer?
– Kao na primjer promjena imena trga na kojem je HNK.
– Neće to proći dok se ne promijeni u nas mentalitet slavljenja zločina i divljenja krvoločnom diktatoru po kojem se zove trg.
– Neće.
– I ti prosvjeduješ protiv toga?
– Ma ne. S tim se slažem. Ne slažem se da se neka ulica u Zagrebu nazove po Edisonu.
– Zašto ne? Čovjek je zadužio čovječanstvo svojim izumima.
– Da. Ali je izumio i nešto što je upropastilo civilizaciju.
– Izumio je motornu pilu kojom se sijeku šume, pluća planeta?
– Izumio je fonograf.
– Pa?
– Od njega se razvio gramofon, a onda i sve drugo što je uništilo kulturu. Poglavito glazbenu kulturu.
– Ma daj…
– Glazba se tijekom povijesti dijelila na umjetničku glazbu, pučku glazbu i sakralnu glazbu koja je bila djelomično umjetnička, a djelomično pučka. Ono što je stoljećima egzistiralo prema ovoj matrici, počelo se mijenjati u XIX. stoljeću i potpuno se promijenilo tijekom XX. stoljeća. Najtemeljitiji zamah promjeni dao je izum i masovna upotreba fonografa, gramofona, radija i televizije. Točnije bi bilo reći da je glavni pokretač naglih promjena bila neutaživa želja za zaradom koju su ljudi prepoznali u masovnom korištenju ovih izuma.
– Kave to ima veze?
– Glazba je postala sveprisutna. Danas smo, više nego ikada u povijesti, zahvaćeni glazbom. Čovjeka odasvud vreba. Jednostavno ne uspijevamo pobjeći od nje. Ma koliko se trudili uvijek će nas zaskočiti. U kafićima, trgovinama, autobusima, na ulici i susjedstvu. Glazba se profanirala. Izgubila je ljepotu ozbiljnosti i uzvišenosti koju je nekada posjedovala umjetnička glazba, a nije uspjela ostvariti spontanost i prisnost pučke glazbe manjih, zatvorenih krugova.
– Pa?
– Na sveprisutnost glazbe se nadovezuje drugi segment promjene, odnosno činjenica da više ljudi ne odlaze slušati glazbu, nego glazba dolazi ljudima. Ljudi se više ne spremaju doživjeti glazbu, nego ih ona odasvud zaskače. Slušači glazbe, pomoću spomenutih izuma, ne prepuštaju se uživanju u glazbi, nego glazbu slušaju kao svojevrsnu zvučnu dekoraciju koja im pomaže da im bude ugodnije u onome čime se, tijekom slušanja, primarno bave. Osnovna glazbena funkcija tako postaje ugoda, odnosno zabava. Budući da se glazba gura u drugi plan, da je veoma jednostavno promijeniti ploču, radijsku postaju ili televizijski program, novonastala glazba pred sobom ima imperativ dopadljivosti. Potrebno je formom i sadržajem zaintrigirati sve površnijega slušatelja da ipak ostane uz taj program i da ne traži ugodniji sadržaj kod konkurencije.
– I meni sada nedostaje Matko i VVB.
– Dopasti se, zaintrigirati i privući nekoga može se na dva načina: glazbenom i tekstualnom kvalitetom ili neobičnošću, provokativnošću, erotizacijom i drugim, neglazbenim atributima poput izgleda, ponašanja i skandala izvođača. Sve brojnija konkurencija i sve surovija trka za zaradom na kraju je urodila opadanjem glazbene kvalitete i uplovljavanjem u uzavrele vode prizemnih i bizarnih ideja i realizacija. Popularna glazba u drugoj polovici XX. stoljeća sve manje pažnje posvećuje glazbi, a sve više glazbenim izvođačima. Stvaraju se glazbene zvijezde koji publici postaju zanimljiviji zbog svoga javno praćenog privatnog života, nego zbog glazbe kojom se bave. Glazbena nadarenost, kreativnost i vrsnost interpretacije postaju manje važni, a naglasak se stavlja na prisutnost u medijima, glamur, stiling i image. Nerijetko se događa da se puno više energije i novaca potroši na snimanje video spota, nego na samu pjesmu. U naše vrijeme je to dovedeno do apsurda pojavom takozvanih teenegerskih i instant zvijezda.


Post je objavljen 29.11.2015. u 19:18 sati.