Marketing
Da me pošalješ u pakao, znao bih se nositi i s time
Brojne se nogometne karijere vežu uz osvojene trofeje, naslove, reprezentativne nastupe ili skupe transfere. Međutim, postoje i osobitosti po kojima se neki, doduše vrlo rijetki igrači, razlikuju od ostalih. Među njih definitivno spada i prerano preminuli (1973. – 2005.) bivši nogometaš Dinama i Slaven Belupa, MILJENKO KOVAČIĆ, zbog svoje brzine zvan „Sin vjetra“.
Miljenko je rođen u Zagrebu 19.03.1973. U sportski život krenuo je kao i velika većina ostalih nogometaša, dvojeći između dviju ljubavi, tenisa i nogometa. Nogometnu karijeru započeo je 1983. u zagrebačkom Dinamu, prošao je sve uzraste Dinamove škole, od pionira do seniora. Naravno, kao i brojna djeca u toj mladenačkoj dobi bavio se i drugim sportom, radilo se o tenisu. Postizao je zavidne rezultate u kategoriji do 12 godina. Uvidom u rang liste HTS-a došli smo i do podatka da je neko vrijeme boravio i na prvom mjestu rang liste u Hrvatskoj, dosegao je također i četvrto mjesto u tadašnjoj Jugoslaviji. Tenisom se bavio od šeste godine, nogometom od desete. Dvije godine se paralelno bavio s oba sporta, što mu je u kombinaciji sa školom bilo prezahtjevno. Problem je bio što je svakodnevno putovao iz Vrbovca u Maksimir na treninge. Postalo mu je prenaporno te se morao odlučiti, odabrao je nogomet. Bio je standardan igrač izraženih brojnih ofenzivnih kvaliteta.
Krajem osamdesetih i početkom devedesetih uslijedila je borba za mjesto u Dinamovoj seniorskoj momčadi u kojoj su tada igrale veličine poput Šukera, Bobana, Mladenovića, Ladića, Shale, Židana i drugih. Na pragu punoljetnosti je uz stipendijski odmah potpisao i profesionalni ugovor te je ušao u seniorsku momčad koju je tada vodio Vlatko Marković. Redovito je bio alternativa Kujtimu Shali, kojega je često mijenjao na poluvremenu. Kada se formirala Hrvatska liga, tadašnje vodstvo kluba dovelo je Gorana Vlaovića i Zorana Sliškovića, a on je otišao na posudbu u Segestu. Prvih šest mjeseci redovito je igrao, a tada je uslijedila šestomjesečna pauza zbog ozljede. Sljedećih četiri godine proveo je u Dinamu tj. tadašnjoj Croatiji, u kojoj nije dobio pravu šansu, šest mjeseci je proveo i na posudbi u Šibeniku. Ukupno je za Croatiju nastupio u 26 službenih utakmica te postigao sedam zgoditaka. U sezoni 95./96. osvojio je i trofej prvaka Hrvatske.
1997. je uz pomoć menađera Predraga Račkog otišao u talijansku Bresciu. Bio je dva dana na probi te su ga zatim odlučili uzeti. Brescia je u tom trenutku bila sedma na ljestvici u Serie B. Do kraja sezone odigrao je 18 odličnih utakmica te postigao dva pogotka. Brescia je osvojila prvo mjesto i izravni plasman u elitni razred talijanskog nogometa, Serie A. Kao posljedica nestandardnosti u Dinamu te prevelikog napora u dresu Brescia patila je cijela sljedeća sezona, a vjerujemo i karijera. Zbog ozljede trbušnih ligamenata propustio je cijelu sezonu u Serie A, Brescia je lošim nastupima „izborila“ povratak u Serie B. U pripremam za još jednu sezonu Miljenko je zaradio distorziju gležnja, a drugi suigrači su ugrabili priliku te više nije bilo mjesta za njega. Tada je naprasno odlučio prekinuti profesionalnu karijeru te se posvetiti vjeri. Tražio je odgovore na brojna pitanja, pročitao je i cijelu Bibliju. Njegov temeljni životni stav bio je Jednostavno življenje, a visoko razmišljanje. Kako je rekao, u dvogodišnjem izbivanju iz nogometa zaliječio je sve rane i izgradio se kao osoba.
U proljeće 2001. Uslijedio je povratak nogometu. Povratak je bio u njegovom PIK Vrbovcu. U šest mjeseci imao je zavidnu statistiku te je shvatio da je na dobrom putu i da je spreman za povratak u prvoligaški nogomet. Potpisao je ugovor za koprivnički NK Slaven Belupo. Nakon dobrih igara, posebice u Intertoto kupu, našao se i na širem reprezentativnom popisu. U Koprivnici je proveo tri sezone, nastupio je 57 službenih utakmica te postigao 14 zgoditaka. Zavidni nastupima za „Farmaceute“ donijeli su mu inozemni angažman u Izraelu, točnije u prvoligašu Hapoel Petah Tikva. Samo je jednu sezonu odigrao, upisao je 30 nastupa i dva pogotka, zatim se odlučio za drugo, ujedno i konačno okončanje profesionalne karijere 2005. Par mjeseci kasnije poginuo je u prometnoj nesreći vozeći se na svojem Kawasakiju, stradao je uslijed neprilagođene brzine.
https://www.youtube.com/watch?v=IeSOB0qL7vM Miljenko u dresu Brescie
https://www.youtube.com/watch?v=KdVVr-cpRXs reportaža o Miljenku
Kontaktirati nas možete putem e-maila differentfootball@hotmail.com ili komentara na post.
Mateo
Post je objavljen 29.11.2015. u 21:07 sati.