Draga Durice, najtetice iz vrtića!
Kao majka troje djece koja su sva prošla vrtićke radosti jako dobro znam koliko mi je značio tvoj posao u brizi za moju djecu.
Samo ću reći da se sa 2 tete, koje i danas sretnem (poslije 15 godina) na ulici izljubim, izgrlim i ljudski popričamo.
Njihova je pomoć (kroz profesionalni) i doprinos (kroz ljudski dio) nemjerljiva!
Doživotno su mi na srcu:)
Postale dio nekih naših i privatnih okupljanja i proslava (dok smo još mogli i slavili tako kao npr. krštenje moje najmlađe, kada su već njeni brat i sestra napustili vrtićke vode!).
Ono što ti želim reći, draga moja, nije ni malo lijepo niti utješno.
Nažalost, iz iskustva.
Mobing na radnom mjestu - proživljeno i preživljeno (s posljedicama!).
Što si više u pravu, to te jače gaze i stišću.
Što si stručnija, školovanija i kompetentnija, to te jače gaze jer ih više ugrožavaš.
I uvijek, ama baš uvijek, iako se čini ponekad da je to borba jedan na jedan, nije tako.
Jer i iza tih jednih (najčešće čuvanih političkim i inim vezama) potpisanim (doživotnim) pozicijskim ugovorima na mjesto direktora, ravnatelja, voditelja i sl. stoje drugi, grupacije, stranke, interesi, ljudske zlobe, svjesnosti o nedostatnosti, nemoći, bolesnom željom za utjecajem i moći, iživljavanjem ,pa samo filozofijom krda i zaštite - napreduju, ostaju i opstaju.
Ti, Durice, nisi takva!
Ti si individua, osobena, jaka, mlada žena.
I nemoj se zavaravati, da si Herkules, da te ne mogu slomiti!
Jer ti si jedna.
A oni zakon velikih brojeva, njihova je snaga u masovnosti masovnog uništenja bilo kakve osobnosti, razmišljanja svojom glavom (sačuvaj Bože pameću) i svojim sposobnostima ili kompetencijama, kako danas vole reći svi.
Govorim ti iz iskustva.
Ti si jedna i jedina.
No, tvom Franu trebaju kvalitetne pelene (zbog dermatitisa), dobra kremica i losion za liječenje istoga, stotine drugih stvari.......
ne kažem ti da odustaneš od svoga prava - biti TI, samo ti želim reći da je mene moje iskustvo ostajanja JA koštalo egzistencije moje, moje djece i moje obitelji.
Ovo nije tipično pismo podrške, ovo je samo izraz vlastitog, proživljenog, ne najbolje odigranog, u skladu sa mnom (tada i sada) pa cijenu plaćamo svi - sada!
Troškovi pelena i losiona su znatno manji od troškova studentskog života u tuđem stanu, al' ljubav roditeljska i briga jednaka je .....i tada i sada.....
Ponekad odluke koje donosimo nisu samo u vlastito ime nego i u ime svih onih oko nas, koji su s nama, o kojima ovisimo, koji o nama ovise......i najteže su odluke u životu.
U cijeloj ovoj borbi i priči (koja tek počinje) želim ti samo jednu stvar (koju sam ja, nažalost, izgubila): zdravlje!
Voli te blog-mama WL!
Post je objavljen 29.11.2015. u 16:39 sati.