Marketing
nevolje s niktalopom
IZOKRENUT U PRIJEVODU
Prvi problem proistekao je iz same ponude. Obično zapišem neki tekst kad je građa već gotova, kad sama navire. Moj najveći problem pri pisanju nije što ću pisati, nego što ne stignem sve zapisati, pa se najveći dio onoga što mi kola glavom nepovratno gubi. Ovaj put je bilo obrnuto. Prvo sam napravio inventuru aktualnih tema koje su me okupirale i pitao se da li bi koja od njih mogla biti realiziran kao noir-priča. Ćorak. Zatim je trebalo iskonstruirati priču koja nije postojala još ni u naznakama.
Nakon višednevnog premišljanja naišao sam na zamisao koja mi je izgledala obećavajuća. Ako je noir-žanr mračnjačka rabota, treba početi tako da se nađe odgovarajući lik. Mrak… mrak… – i dosjetio sam se niktalopa.
Niktalop je naziv za kojeg većina ljudi ne zna što znači, a oni koji znaju objašnjavaju ga kao „osoba koja vidi u mraku“.
Oko lika koji se u mraku osjeća kao riba u vodi ispleo sam priču koja je i mene toliko zainteresirala da sam poželio nastaviti: napisana priča može se uzeti kao prvo poglavlje, dodati još nekoliko priča koje se nastavljaju i dobiti roman. Nažalost, već sad mogu prorokovati da je noir-roman još jedna od mojih zamisli od kojih neće biti ništa, premda sam sam sebi već nekoliko puta ispričao sve kako se dalje nastavlja.
Jedna od zanimljivosti priče je igranje s pojmom niktalopa. Priča je tako naslovljena. Očekivao sam da će onima kojima je naziv nepoznat dio atraktivnosti biti što se kroz priču otkriva što je to. Onima kojima je pojam poznat biti će zanimljivo kako je lik niktalopa otkrivao svoje sposobnosti, tko je i što je.
Zbirku „Zagreb noir“ prije nekoliko mjeseci objavilo je izdavačko poduzeće „Durieux“. Koga zanima, ako ne nađe po knjižarama može naručiti izravno od izdavača preko interneta. Nikoga ništa ne nagovaram, ali trebam napomenuti da će malo tko ako se upusti u čitanje biti razočaran, a za ljubitelji žanra knjigu neizostavno trebaju nabaviti.
Nekoliko mjeseci nakon objavljivanja zagrebačkog izdanja dobio sam engleski prijevod pripremljen za tisak. Kad me nije šlag trefio! Naslov „Niktalop“ preveden je kao „Night Vision“ - noćno viđenje, viđenje u mraku.
U prvi tren pomislio sam da je prevoditelj „u potpunosti omanuo fudbal“, otprilike kao da je u naslovu odao završetak vica. Okrenuo sam se moćnom internetu i nalaz je bio zapanjujući – prevodilac je bio u pravu. Naime, niktalop u engleskom znači upravo suprotno nego kod nas. Za njih je niktalopija potpuno sljepilo u mraku, drastično kokošije sljepilo. U skladu s tim imao je dilemu: ili prevesti priču doslovno i dobiti potpunu besmislicu, ili okrenuti naslov i izgubiti pripovjedačku liniju otkrivanja nepoznatog.
Srećom, i ovako okljaštrena priča dovoljno zanimljiva da se isplati pročitati na engleskom. Meni je preostalo samo čuditi se kako se termin pri prihvaćanju u naš jezični korpus instalirao s upravo obrnutim značenjem.
Pričajući tu epizodu, svoju nevolju, prijatelju koji zna francuski doživio sam sljedeće iznenađenje. Ustvrdio je da francuzi rabe izraz isto kao i mi. Još razumijem da mi shvatimo sve naopako, ali Francuzi?
To me je nagnalo da se ponovo okrenem internetu i nalazi su bili još više zbunjujući: pronašao sam da se na engleskom „niktalop“ rabi u oba suprotna značenja, i kao sposobnost izuzetnog viđenja i kao drastično sljepilo, doduše prvo više, a drugo manje. No kad sam već tražio, isto se otkrilo i kod nas. I kod nas postoje tumačenja da je niktalopija i jedno i drugo. Dapače, u verziji u kojoj se noću vidi bolje, danju se javlja slabiji vid nego kod ostalih ljudi.
Dakle, kad netko spomene niktalopa, treba upitati da pod tim nazivom misli ono što smatraju Anglo-amerikanci ili ono što misle Francuzi. A ako se opredijeli za prvo, treba postaviti potpitanje da li misli što jedni ili drugi?
Time se niktalop pokazao sklizavijim likom nego što sam mislio. Može ovako, ali može i suprotno, pa mu stavi soli na rep!
Ako nastavim pisati roman imam dodatnu građu da ga zakompliciram.
Post je objavljen 28.11.2015. u 19:48 sati.