Kako župu čine župnik i vjernici tako i bolnicu čine liječnici , sestre, bolničko osoblje kao i pacijenti. Samo simbioza svih navedenih struktura pretpostavka je uspješne hospitalizacije. Pacijenti su u potrebi boljeg zdravlja, po mogućnosti ozdravljenja, ponekad nestrpljivi, nervozni, dosadni, željni doma…Trebaju pozornost, poštovanje, vjeru, povjerenje i nadu. Sve sam to doživio i osjetio na liječenju u Kliničkoj bolnici Sv. Duh, Klinici za unutarnje bolesti, Zavodu za gastroenterologiju i hepatologiju. LIječnici ( doktorica Belošević-Hale,doktori: Dominković, Marušić, Bakula, Bago, Jurčić, Udiljak…glavna sestra Dunja i njezine suradnice, Stipo, servirke i spremačice s puno su se profesionalizma i ljudskosti odnosili prema nama bolesnicima. Nisu nas tretirali kao brojke. Osjećao sam se kao gospodin pacijent. Za svaku pohvalu i primjer. Ne mogu se oteti dojmu da im titule: profesure, specijalnosti i položaji, prvenstveno služe povećanju znanja, sposobnosti i vještina, kako bi što više pomogli poboljšanju zdravstvenog stanja pacijenta. To pacijentima ulijeva nadu, vjeru, potiče raspoloženje…To je poticajna snaga, spiritus movens unutarnje energije, smiraja , dodatni impuls za uspješnu hospitalizaciju, poput hagioterapije. Sve što iskazah nije samo plod mog ushićenja i euforije. I drugi pacijenti s kojima razgovarah, izuzetno su zadovoljni liječenjem u navedenom Zavodu.
With Compliments of
U Brdovcu,28. studenog 2015. Branko Smrekar
Post je objavljen 28.11.2015. u 09:35 sati.