Marketing
Uobičajeno jutrom
VRIJEME RANE NE LIJEČI
Zašto kažu: „Vrijeme rane liječi“
Kad to istina nije i svi to znamo?
Zašto nas i sami sebe uvjeravamo
U nešto nemoguće, neostvarivo?
Nisu to pitanja moja iako im upitnik
Stoji.
To godine progovaraju istinom
I sve prijašnje obmane ruše.
Vrata istini otvaraju grubo
I smiješak ponovo kao harlekin
Na obraze rumene stavljaju.
Godine, rugalice uvijek ponovo
Iz svojih dubokih džepova vade
Sve pospremljeno baš za trenutak
Kada govorimo vrijeme rane liječi.
To vrijeme samo pod tepih sjećanja
Ugura sve što previše boli,
A onda kao niotkuda polako vraća
Podmuklo, zločesto.
O čemu to ja jutros i stvarno od kuda
Ove misli, ove riječi?
Tko mi to šaptom jutro nagrđuje?
Sprema li se ispod mojih tepiha
Ponovo nešto pojaviti jer ja
Već odavno znam da vrijeme rane
Ne liječi.
jutra u kojima se spoje moja poezija i moja fotografija
27.11.2015.
Post je objavljen 27.11.2015. u 08:51 sati.