Dan relativno zanimljivih razgovora. Možda najzabavniji s bivšom učenicom, potvrđujem joj sve što je čula da je lošije u novoj zgradi škole, potvrđujem joj da su se neki ljudi negativno promijenili, s tim da je ispravljam, pokazali konačno prava lica, potvrđujem joj da nemam svoju učionicu, jedino joj ne mogu potvrditi da je lošije nego što je bilo, dapače, zgrada mi je čak na dohvat nogu, a i može se relativno normalno raditi.
Drugi razgovor s dragim prijateljem, vječnim pobunjenikom, umjetnikom i savješću grada, prodaje svoje brodiće i veseli me čuti, ide mu. Iznosi mi ideju što misli u tom smislu poduzeti, podržavam ga. O pobuni i borbi za bolji svijet drugi put, kao i trećem razgovoru s jednom zanimljivom tezom koju možda i posvojim.
Ručak je bio bolji nego što izgleda na fotkama.