Dobra vijest iz Portugala: predsjednik republike Anibal Cavaco Silva je popustio i imenovao za predsjednika vlade šefa socijalista, Antonia Costu, koji je okupio većinu u parlamentu (Skupštini Republike): koalicija socijalista, Lijevog bloka, komunista i zelenih ima 122 od 230 zastupnika.
Ovo je, nakon Grčke, drugi put da u nekoj zemlji EU na vlast dolazi anti-austerity ljevičarska vlada.
Slijedeći zanimljivi parlamentarni izbori su u Španjolskoj, 20. prosinca. Španjolski socijalisti bi se mogli naći pred istim izborom: savez sa strankama desnog centra ili s ljevicom. (Vrlo je jaka međutim, uz ljevičarski "Podemos", i druga nova stranka, Ciudadanos ("Građani"), usmjerena na liberalne ekonomske reforme - hrvatski Most donekle podsjeća na njih.)
Costa je obećao predsjedniku Republike da će poštovati pravila Eurozone u koncipiranju državnoga proračuna za 2016. te da neće dovoditi u pitanje obaveze Portugala kao članice NATO-a.
Kao osnovicu programa svoje vlade, najavio je napuštanje orijentacije na ostvarivanje konkurentnosti portugalske ekonomije kroz niske nadnice, te fokus na javno zdravstvo, obrazovanje i socijalnu sigurnost. Također se očekuje da će nova vlada odustati od programa privatizacije javnih poduzeća, kojeg je donijela prethodna vlada.
U siječnju su izbori za novog predsjednika Republike. U anketama zasad kandidat desnoga centra vodi.
Kao što sam prije pisao, mogući ulazak anti-austerity ljevice u vladu izazvao je negativne reakcije financijskih tržišta i nekih političkih lidera u važnim zemljama EU. Međutim, komunisti i Lijevi blok su odustali od nekih svojih radikalnih zahtjeva (izlazak iz NATO-a i eurozone, nacionalizacije u ključnim sektorima privrede).
Kao i u slučaju Sirize, pitanje je koliko je stvarno oznaka "radikalnosti" opravdana. Ono što faktički zastupaju i traže su s jedne strane programi lakše otplate pa i otpisa dijela dugova (u čemu je grčkoj vladi dao podršku i MMF!), a s druge, ekonomske i socijalne strategije koje je prije 30-ak godina zastupala socijalna demokracija zapada.
Ekonomist Eduardo Catroga, koji je bio ministar financija 1993.-1995. u vladi kojoj je na čelu bio sadašnji predsjednik Republike, rekao je da je pritisak ljevice protiv nužnih strukturalnih reformi veliki rizik Costinoj vladi. On može ugroziti rast, jer je protivan globaliziranoj tržišnoj ekonomiji. »Produbljivanje strukturalnih reformi je potrebno da se nastavi proces prilagodbe Portugalskog gospodarstva globalizaciji, tj. rastućem međunarodnom takmičenju u privlačenju ušteda i investicija.«
On je tu jednostavno ukazao na globalne odnose moći: svaka se država, osim nekolicine najjačih, mora takmičiti u privlačenju financijskog kapitala, da bi nacionalno gospodarstvo funkcioniralo. A financijski je kapital globalan i sposoban nametati svoje uvjete.
Prenosim, za kompletniju informaciju, neke naglaske iz dva prethodna moja članka o Portugalu.
Članak od 10. studenoga (nakon glasanja o programu vlade desnog centra): Lijeva koalicija uzdrmana, ali izdržala pritisak financijskih i političkih moćnika.
(...) Jedan zanimljiv komentar, još iz 5. listopada, koji nisam spomenuo u prethodnom tekstu: Europe’s left-wing moment is dying. Autor, Mike Bird, pisao je, usprkos znatnom povećanju glasova ljevice, da su »izbori pokazali da europska ljevica ponovo počinje posrtati, manje od godine nakon nevjerojatne izborne pobjede Sirize u Grčkoj«. Naveo je podatke o dobrom ekonomskom oporavku Portugala, kao i Španjolske, u kojoj radikalna lijeva stranka Podemos, sestrinska Sirizi i portugalskom Lijevom bloku, danas bilježi znatno manju potporu u anketama nego početkom godine. (...) U Grčkoj, pisao je, Siriza je nakon šest učinkovito neutralizirana brutalnoj fiskalnom politikom Eurozone. Ono što im je sad preostalo je poštenija distribucija stezanja kaiša – tek malo promjenjena nijansa austerity. To je bila poruka ljevici i drugdje u Europi.
Bird nije očekivao ovu koaliciju u Španjolskoj, koja ponovo dovodi anti-austerity ljevicu na vlast.
Britanski ljevičarski "Guardian", u članku objavljenom 26. listopada, povezao je situaciju u Portugalu s izborima u Poljskoj ,gdje je uvjerljivo pobijedila desnica.
Mlada generacija u Poljskoj, koja je u visokom postotku glasala za desničarsku Stranku prava i pravde, vide sebe kao žrtve: muče se za dobivanje dostojnih poslova, ili idu preko granice da ih nađu, a troškovi stanovanja su vrlo skupi. (...) »Očiti zaključak jest da su sreća i perspektiva mladih žrtvovane da bi kompanije, kako lokalne tako i međunarodne, postigle veće profite za svoje investicije.« (...) Slično je u Portugalu, samo što tamo za mlade uopće nema posla, čak ni prekarnih.(...)
U Poljskoj, dnevnik Dziennik Gazeta Prawna komentira potpuni slom ljevice, koja nije osvojila nijedan mandat: »To ne iznenađuje, jer je njihov program uvelike prezela “Pravo i pravda”.«
Članak od 26. listopada (nakon vijesti da je predsjednik države za predsjednika vlade imenovao Pedra Pasosa Coelhaiz koalicije desnog centra): Politička kriza u Portugalu: možda važnija za budućnost Europe nego u Grčkoj.
Prije izbora, izgledalo je malo vjerojadno da bi SP mogla dogovoriti poslijeizbornu koaliciju s dvije snage radikalne ljevice. (...) između socijalista i komunista postojala je gorka svađa još od rušenja diktature prije 40 godina; u širem povijesnom okviru, to je dio raskola radničkih stranaka starog stotinu godina. (...)
Političkim kompromisom između umjerene i radikalne ljevice stvoren je program buduće vlade koji, piše Evans-Pritchard, obnavlja keynesianske strategije koje je socijalna demokracija odbacila 1990-ih, usmjerene na makroekonomske poticaje ekonomije kroz državnu potrošnju, prvenstveno za obrazovanje i zdravstvo; one su nespojive s fiskalnim mjerama koje nameće EU.
Problem strategije "strogosti", koje se širom svijeta nameću kao metoda da se riješe dužničke krize, da bez poticaja BDP čak i u dobra vremena stagnira, a kad se dogodi slijedeća recesija situacija će se naglo pogoršati. U ime obrane eura, radi se ono što se puno puta događalo tijekom 20 stoljeća, naročito u Latinskoj Americi. Siriza je bila zdrobljena i prisiljena na predaju jer se usudila suprotstaviti eurozonskoj ideologiji. Sad portugalskoj ljevici prijeti jednako bacanje u stroj za mljevenje mesa. (...)
Socijaldemokrati su se našli u procijepu: da bi ostali moguće vladajuće opcije, prilagodili su se općem valu neoliberalizma i globaliziranog financijskog kapitalizma; a ipak su morali pokazivati određeno suprotstavljanje. Tako su počeli gubiti podršku na obje strane, s biračima koji se okreću radikalnijoj ljevici (Siriza, Podemos u Španjolskoj, pa i Die Linke u Njemačkoj idr.) ili pak centrističkim ili čak desnim strankama.
Što će biti - vidjet ćemo. Vrijedi pratiti. Možda na kraju bude, ponovo, faktička kapitulacija nacije pred globalnom moći i rada pred kapitalom; a možda, ipak, i ne. Nije uvijek bilo ovako i vjerojatno nije nužno da tako bude zauvijek.
Post je objavljen 26.11.2015. u 07:11 sati.