Trebali smo se naći kod njega, ali Nenad nije bio doma, nego da je u VVB-u pa da dođem tamo.
– Ne da mi se, Nenade. Stalno smo u VVB-u. A i nemam novaca, a ne da mi se ići na bankomat.
– Večeras moraš doći u VVB. Matko slavi rođendan i sve časti.
– Onda dolazim kad ne moram ići na bankomat.
– Ipak odi.
– Što će mi novci ako nas Matko časti?
– Časti nas s 5% popusta.
Svejedno sam otišao u VVB.
Kad sam došao unutra nije bilo nikoga osim Nepoznatog Čovjeka Koji Mijenja Matka.
– Gdje je Matko? Gdje su svi?
– Straga. U dvorištu.
Otišao sam straga. Svi su bili okupljeni oko velike vatre.
Čestitao sam Matku rođendan i upitao ga što gori.
– Cijelo djetinjstvo su me roditelji tjerali da sviram klavir premda sam to mrzio iz dna duše. Sad sam napokon odlučio osloboditi se te frustracije. Kupio sam klavir, sasjekao ga sjekirom, polio benzinom i zapalio.
– Zapalio si potpuno novi klavir?
– Ma nije bio novi. Kupio sam neku starudiju iz XVII. st.
Kad smo se vratili unutra sjeli smo zajedno i svatko je počeo pričati muke svoga djetinjstva.
Nenad je rekao da je tako čeznuo biti izviđač, ali majka mu nije dopuštala zato što je imala loše iskustvo s logorovanja.
Ja sam na to dodao da sam uvijek bio žalostan kad su me tjerali nositi vestu jer mi je uvijek bilo vruće i vesta je stezala moja malo, slatko, bucmasto tijelo.
Na to se Pijani Roman nadovezao dubokim uzdahom i uspomenom na djetinjstvo u kojemu je uvijek morao nositi kapu. Zato sada ne samo da nikada ne nosi kapu, nego i djeci ne stavlja kapu kada idu vani.
Nives je na te riječi planula, viknula da sada napokon shvaća zašto su im klinci stalno šmrkavi, skinula samostojeću čarapu i zavezala ga, nabivši mu pritom kapu na glavu. I ispričala je kako je kao mala mrzila haljinice i lakirane cipelice što je morala nositi, a više od svega štramplice s gaćicama što se tako teško skidaju.
Stari je kazao da je njemu bilo najteže što je kao mali stalno morao piti čaj. Zato sada ne može smisliti čaj ni kada ima alkohol u sebi. Mi nismo znali misli li da ne može smisliti čaj kada ima alkohola u njemu ili kada ima alkohola u čaju, ali nitko ga ništa nije pitao.
Cvrčak je izjavio Da mu je najveća trauma iz djetinjstva bila kad ga je otac tjerao da se u parkiću spušta niz vatrogasnu cijev, a on se bojao pa mu se stari rugao da je mlakonja, da se ponaša ko neka curica i da je zapišani pederčić.
Do njega je sjedio Branko Bivši Policajac i šutio je. Pitali smo ga ima li nam išta priopćiti o mukama svojih ranih dana, a on je obrusio da nikada ni na što nije imao primjedbi i da je on samo izvršavao naređenja.
Đorđević je iznio svoju muku i uz duboki uzdah otkrio da su njemu roditelji dopuštali da čita samo Srbe. Tako je čeznuo za drugim knjigama, a smio je čitati samo srpske autore. Već su mu se bile zgadile stvari Nušića, Lazarevića, Karadžića, Njegoša, Jove Zmaja, Gundulića, Andrića, Marulića, Crnjanskog, Kiša, Maksimovićke, Antića i Arsena Dedića.
Jura iz Puzzlerije je izložio svoju muku o tome kako je živjeti s roditeljima hipicima u strašnom neredu i kako je od malih nogu sve morao sam slagati.
Miško je objasnio da je kao mali morao ljubiti djeda koji je imao oštru bradu pa je odlučio pustiti dugu bradu, kao pravi biker, da nikoga ne grebe.
Ivanina Baba je dobacila da mu je brada tako mekana i da je uopće ne bode dok se ljube, ali da je ipak malo škaklje po bedrima i dodala je da je nju najviše u danima kad je bila curetak stezao grudnjak. Da je jedva dočekala da ga prestane nositi i onda nam je pokazala da ga ni sada nema.
Ivana je otkrila da je jedva čekala odrasti jer su je njeni neprestano tjerali vani među drugu djecu. Sada napokon može na miru uživati u tišini svoga doma uz knjigu i nježnu glazbu.
Australopitekus je promrmljao nešto u stilu mis padres me obligaban que estuide espanol pero la vida me llevo al otro lado, en Australia.
Dobra i Mudra Ravnateljica je spomenula da je nju kao malu njena majka stalno vodila na koncerte i na izložbe pa se morala pokazivati pred majčinim prijateljicama kako bi joj se majka mogla hvaliti pred drugima.
Uskipio sam bijesom na te riječi jer sam se sjetio njene majke, onoga što je učinila, i kako je još uvijek tretira kao klinku. Zahvatila me je rušilačka energija i idealno mi je naišao Điđi sa svojom izjavom da su mu roditelji, dok je bio momak, branili da izlazi i da se viđa s curama jer su mu obećavali da će imati cura koliko hoće kad postane slavni glazbenik.
A kad je uzdahnuo ustvrdivši da se to nije obistinilo i da ga pogledamo na što i na koga je spao, tako sam ga tresnuo šakom u njegovu ružnu facu da je istočasno spao pod stol.
Post je objavljen 25.11.2015. u 23:52 sati.