Najmlađi od braće i sestara u velikoj siromašnoj obitelji, nije baš mnogo dobivao. No to je
bilo vrijeme kad se mogao školovati tko god je htio i on je dobio onoliko obrazovanja koliko
ga je stolica držala. Dovoljno da zavoli knjigu i pisanje, premalo da sebi osigura bolji život.
U obitelji su ga voljeli, lijep, šarmantan, dobrica. Kad se otisnuo na more, oplovio sve
oceane, mislili su svi da će se skrasiti i posvetiti se pisanju, jer ga je pero sjajno slušalo.
A on je u Rijeci pronašao nju u jednom baru za mornare, da ne kažem nešto grublje.
Bila je više zanimljiva nego lijepa, dovoljno da se zaljubi preko ušiju. Dugo su se
nadigravali, ona bi živjela s njim, otišla, pa se vraćala. Djece nisu mogli imati, zbog njenog
"posla", pa su kao samostalni strijelci svoje pravce sami određivali, djeca ih nisu vezivala.
Dopustio je i da ga alkohol povuče mnogo više nego što je smio, sa dosta posljedica. No
ona mu je parirala. Tako je njihov brak opstao mnogo godina u najšarenijim varijantama.
Dok se nisu skrasili u starosti, kad je bilo kasno za lutanja. Stare dane su bukvalno
posvetili jedno drugome. Kao da su se tada bolje razumjeli nego prije. U napadima
materijalizma, uspjela je da ga odvoji od njegove obitelji, a da ostatke svoje obitelji
istakne u prvi plan, kako bi oni naslijedili to malo kamena i stvari. Pogrešan pristup
obitelji, no tko da im to objasni? Anđelima su se pridružili sva braća i sestre, osim još
jednog u istom mjestu, posljednjeg Mohikanca. Sljedeća generacija okupila se na
sahrani, na malom seoskom groblju, pod čempresima.
Zbogom, neshvaćeni, neka te šum valova vraća morima koje si volio...