Autorica: Mirjana Bačić
Moje srce je prebivalište
Ono je moje središte
I sve što se u njemu događa
Mijenja svu mene
Kao i sve oko mene
Sve što imam ,zovem
Posjedom
Ipak to sve dobrovoljno
Ostavljam
Ja sad ovdje pripadam
Sutra ili za koji minut
Samo Bog zna
Nikada nisam sama
Sa svojim pjesmama
Cijelim svijetom sam
Povezana
Iako zapravo,prođe za čas
Pljuske koje često primim
Su samo sjena onog
Što um tumači na svoj način
Možda zvučim propalo
Ali vjerujte nije beznadno
U meni je živa zemlja
U koju zasadim zrna pjesme
Isklija koliko mi dopušta
Radosno prihvaćam
Postajemo zajedno istina
Bez obzira na cijenu koju često plaćam
Držim se svojih uvjerenja
U protivno postajem pljačkaš
Koji je uzima i koristi samo za
Svoja tjelesna uživanja
Zato s pjesmom pozdravljam
Svaki novi dan,kao dar
Pomislit ćeš možda i reći
Da je zemlja ipak samo prah
U kojoj i sami postajemo prah u prahu
Ponizno,padam na koljena
Oči zatvorim ,neću se utopiti
U materijalizmu i postati rob
Vezana lancima kao životinja
Klanjati se takvom Bogu
Znam da u zadnjoj iskri životu
U samom prelasku u ništavilo
Drugi nam zatvori oči
Ruke prekriži,a molitvu
Ako se sjeti izmoli
Zato
Moje je srce tamo
Gdje sam ja
U samoj zemlji mojoj
Unutar mene,sretno
Sa Bogom u pjesmama
Jako bogato.