Pregled posta

Blagdani su pred vratima.
Pusti 'Konzumovi' katalozi, božićni popusti, jeftine kineske lampice za jelku cijuču 'Jingle Bells', ali im se potrošila baterija pa zvuče kao samrtni hropac mačke preko koje je upravo prešao auto.
Kapitalizam smo tražili, kapitalizam smo dobili i to većinom ono naj, naj, najgore od njega, ali nema veze.
Današnja epizoda bit će malo poduža pa ćemo napraviti jednu pauzu za odlazak u wc, ali istinskim ljubiteljima 'SPIG' - a neće biti krivo.
Ovo večeras je stvarno šou program!


DAME I GOSPODO, DOBRODOŠLI U NOVU EPIZODU 'SPIG' - a!

Postoje te neke slike iz mladosti koje ti se bez nekog osobitog razloga urežu u pamćenje.
Ljeto je daleke 1983.
Mi mulci nas jedno desetak stojimo u krugu ispod stare murve, a u sredini čuči jedan naš vršnjak i demonstrira nam svog novog robota. Stari mu je bio pomorac i kupio ga je negdje pitaj Boga kamo. Klasična Mazinga koja u usporedbi današnjim Transformersima izgleda smiješno. Jest da su mu svjetlile oči, jest da je govorio nešto robotski na engleskom, ali u biti ništa specijalno. Ipak, kako smo u to doba bili tanki s igračkama nama je to bilo čudo. Ono što je bilo najluđe je što je na leđima imao neki botun i kad ga stisneš robotu bi, zamisli, izletile ruke. Sve do laktova.
Ako ste u ovom trenutku odlučili odustati od čitanja ja Vas toplo pozdravljam, a mi ostali idemo dalje.

'SPIG' - ov GIFT SHOP

Ovaj gornji primjer savršeno opisuje taj legendarni socijalistički hendikep. Svi puni novaca, a dućani prazni. Zapravo nisu prazni nego imaš jedan model regala, plastične sandale i igračke iz splitske 'Jugoplastike' ili, štajaznam, slovenske 'Mehanotehnike'. Nije to bilo toliko ni loše jer smo bili prisiljeni koristiti maštu pa bi krumpir s dvije zabodene čačkalice sa svake strane u trenu postao Battlestar Galactica, ali kad bi ljeti došle male Švabe (o malima Amerikancima i Australcima da ne pričamo) i iz torbe povadili svoje robote, autiće, dinosaure malotko se ne bi zapitao:''Pa dobro, u pičku materinu, gdje ja to živim?'

Kako bih ispravio tu vjekovnu nepravdu literarne police današnje epizode prekrcat ću sa pizdarijama koje nikad u životu neću vidjeti, ali me stvarno oduševilo kad sam saznao da postoje.

RALJE POD BOŽIĆNOM JELKOM

Daleke 1976. moj je brat nagovorio pokojnog oca da njega i školskog kolegu vodi u kino. Bili su mulci drugi - treći osnovne, a film koji se prikazivao već je tjednima bio vijest broj jedan. Zvao se 'Ralje', a tema je taj neki morski pas koji terorizira američki gradić i onda ga na kraju ekipa s brodićem ide uhvatiti.
Specijalnost svih naših TV postaja bila je da su se na našim TV postajama 'Ralje' skupa s nastavcima godinama redovito davale u predsezoni (i poslije 1990) tako da bi svaki potencijalni turist dobio smrtni strah od ulaska u more. Da li je to bila vjekovna urota protiv hrvatskog naroda ne znam, ali ću se zato rečenici svoga brata smijati sve dok sam živ.
Dakle, poslije odgledanog filma došli su doma i kaže brat (citiram) '' ... ja sam dobro proša, ali Darko je od straha dobije febru (temperaturu) i 7 dana nije iša u školu ...''



DRUŠTVENE IGRE POD BOŽIĆNOM JELKOM

'Ča greš preko starta dobiš pet tisoč'.
'Monopoly' u onim svojim plavim kutijama bio je i ostao zakon. Fenomenalno. Iako su nas na TIPS - u učili da smo svi isti (jesmo kurac) i da svakom pripada jednako odjednom se kroz igru otvara jedan čitav svemir moći, pohlepe, privatnog vlasništva i gaženja slabijeg od sebe. I krvničkog guštanja u istom.
Moj susjed s petog kata je jako htio imati vlastiti Monopoly, ali mu ga mater i otac nisu htjeli kupiti. Zato se on jedan vikend naoružao strpljenjem, uzeo mac papira, kartona, škara, flomastera i u dva popodneva uspio napraviti svoj vlastiti. Sjećam se da me neodoljivo podsjećao na onaj šah iz Alan Forda kad se umjesto pravih figura koriste odgrisci od jabuke i kalemi za konac, ali preko toga se brzo prešlo.
Nacrtani je 'Monopoly' je godinama bio izvor zabave bez konkurencije.
Lako je pizditi malim Švabama i Amerikancima (pogledaj donje fotografije)











Slična stvar je bila i sa megapopularnim 'Rizikom'.
Ta inteligentna verzija 'Monopolija' me oduvijek fascinirala jer nikad, ali baš nikad nije završila da netko od frustriranih igrača nije okrenuo stol ili samo igraću ploču i sve bi kockice i figurice poletjele zrakom. Imao sam jednog prijatelja koji je bio fantastičan strateg, ali kockica ga nije baš mazila, a u Riziku,kao u životu, vrijedi staro pravilo - bolje se roditi bez k..... nego bez sreće jer ako imaš s...... i kurac će ti narasti. Pardon, k........
Evo par Rizika kakve bismo u ta stara dobra vremena sigurno voljeli zaigrati.
Danas smo ionako 'too old for this shit' ( ... )










GLAZBA POD BOŽIĆNOM JELKOM

Kao što je svaka normalna osoba odavno ustanovila CD - e stvarno nema smisla kupovati. Neobično me veseli taj ponos diskografske industrije koja iako propada i dalje drži lihvarske cijene svojih proizvoda.
Ta vrsta mahnite autodestruktivnosti neodoljivo me podsjeća na simpatizere gospodina Karamarka. Zašto, ne treba objašnjavati, a kad sam ga već spomenuo mislim da bi bio red da napravimo jednu malu pauzu koju sam najavio u uvodu.

Dok uživamo u pauzi evo jedne lijepe, prigodne pjesme:





DRUGI DIO

Evo nas opet!

Ono što me fascinira kod glupih Amerikanaca je taj nos za biznis kojeg mi nikad nećemo imati. Svaki film, svaka pop kulturna ikona u trenu na noge diže cijelu merchadising mašineriju koja će potencijalnim (a pazi ambiciozne rečenice, srce ti jebem ... ne, nema je smisla završiti)
Doduše radi se i o ogromnom tržištu, drukčijem odgoju, kulturi i sustavu vrijednosti. Bar što se glazbe tiče.
Kada bi nekom simpatizeru Tomislava Karamarka (npr. Josipi Rimac) htio uljepšati predstojeće blagdane nekom finom lutkicom izbor bi bio jako, jako jednostavan.




U nastavku donosim još par skroz zgodnih figurica za koje nisam ni znao da uopće postoje:


























FILM POD BOŽIĆNOM JELKOM

Nakon što nam je svima ogadio sveto ime Spužva Bobovo 'Konzum' je to sad isto odlučio napraviti i sa 'Star Wars'.
Srećom, nikad nisam bio bogznakakav ljubitelj ove franšize budući da me u djetinjstvu to ludilo jednostavno zaobišlo.
Ono što me fascinira u ovom (i prethodnom) poglavlju je to što za većinu ovih pizdarija ciljana skupina nisu djeca (koji bi se klinac htio igrati sa don Vitom Corleoneom), a neke se na aukcijama prodaju kao da su od suhog zlata.
Charles Bronson iz 12 žigosanih dođe skoro 200 dolara.
Luda kuća i gotovo.






























I za kraj za sve istinske ljubitelje 2. svjetskog rata kakvih na ovim područjima hvala kurcu ne fali.
Spašavanje vojnika Ryana. Ne mo'š virovat' i gotovo.





BOMBONI I AUTIĆI ZA ISPOD BOŽIĆNE JELKE


Jedan sam od ljudi kojem je jako smiješan stari, dobri vic o pokojnoj princezi Diani. Znate ono, što je zadnje prošlo princezi kroz glavu prije nego je umrla? Karburator!
Nešto od čega mi se najviše povraća su one novinske plahte i reportaže na šest stranica o kraljevskoj obitelji tako da me ovaj PEZ stvarno uspio nasmijati iako mu to nije bila namjera.



Još uvijek čitate ovu epizodu?
Hvala i drago mi je da od ludog uvijek postoje luđi.

Slijedi Breaking bed



i još jedan ...



Što se pak modela automobila tiče izbor je također zanimljiv










GRAND FINALE
ŠAH ZA ISPOD BOŽIĆNE JELKE

Kao mulac sam puno volio šah.
Njime me zarazio otac i jednom davno sam na nekom prvenstvu Rijeke bio - četvrti (od njih četiri, ahahahaha humor i to loš). Šah je danas totalno out. Jebi ga, spor je, treba misliti, dugo traje i izgleda baš nekako trulo, nezanimljivo i primitivno.

Još uvijek volim s vremena na vrijeme baciti partiju, a ono što slijedi u nastavku nema veze sa šahom.
Ne znam gdje bih ovo svrstao, ali da je lijepo za vidjeti - je.





















Za sam kraj slijedi još samo dvije fotografije i prigodan citat kojim ćemo zaključiti današnju epizodu.

TOYS ARE BACK IN TOWN
PRIJATELJ: Pa ovo ti je baš baza. Ti bi to triba počet' prodavat'
JA. A kome molim te?
PRIJATELJ: Kako kome? Štajaznam kome?
JA: Eto, sve smo riješili!







Pozdrav
Maurice S.


Post je objavljen 23.11.2015. u 01:38 sati.