Ako se izvučemo iz bezizlazne situacije i čak je potpuno preokrenemo u svoju korist, gušt pobjede je veći, kad nije samo plod puke slučajnosti, što najčešće većim dijelom ipak jest, nego je ipak i dio neke vlastite strategije. U šahu tako ja namjerno sebe dovedem i u vremenski katastrofalnu situaciju, tkz. Zeitnot (cajtnot)kad sam izgubljen, gdje moram jednostavno munjevito odigravati poteze. Trik je razmišljati dok protivnik koji nema problema s vremenom razmišlja o svojem potezu. Protivnik to primjeti i vrlo često pravi kardinalnu grešku, umjesto da igra na svoju poziciju, on igra na moje vrijeme, kad bih ja u toj izvanrednoj situaciji neodlučno bar tren zastao, pala bi mi zastavica na satu i ja bih izgubio partiju. To se naravno izuzetno rijetko dogodi. Danas sam bio ponosan na sebe jer sam imao kako mi se činilo cijelo vrijeme te munjevite igre genijalnu viziju preokreta, jedan pješak koji dobiva četiri. I sve se fantastično odigralo, imao sam vremena čak i kopipejstati partiju nakon završetka, prije nego što je nestala.
Analiza poslije je i mene iznenadila, i nakon izmjene svega bio sam izgubljen, al trebao je malo razmisliti, ne igrati odmah naizgled najlogičnije. Počastio sam se s Necom Falk i "svi ti ljudi žure, u čudne avanture..."
Neću nikad razumiti od kuda dolazi to zadovoljstvo potpuno beskorisnim pobjedama.