Marketing
Rodjendan
Jedna draga kolegica sutra ima rodjendan pa sam odlučila pokloniti joj ovoga puta nešto unikatno.
Iako su mi muški kolege oduvijek draži i s njima lakše radim i razumijem se (dok mi žene uglavnom idu na jetra jer nikad ne znaš što se to opet kuha), Ute je nešto drugo.
Uvijek tiha i smirena, sušta suprotnost meni iza koje ostaje obično oblak dima, pogotovo kad me raspizde.
Moram priznati da mi je na početku tom svojoj smirenošću išla malo na jetra.
Nakon što se vratila sa porodiljskog često je izostajala a ostali (žene, naravno, a tko bi drugi) znali su dobaciti nešto tipa : "šta opet?!" ili "pa dokad će tako?!.
Eto zašto mi se žene (često) gade, nema goreg neprijatelja ženi od druge žene.
Ali kako su te iste bile slatke svakog puta kada bi se vratila.
Nisam imala pojma kakvih problema ima, nikada se ne upuštam u ćakule ako netko sam o sebi nešto ne želi reći.
Onda sam je jednom nisam pitala kako je bilo na godišnjem, pa je odgovorila da nikako, starija kćer je završila u bolnici.
Tek sam tada saznala da joj dijete boluje od cistične fibroze.
Od bolesti koja te pusti živjeti nekih tridesetak godina.
Imaš li baš jako puno sreće da živiš u Njemačkoj i najbolju medicinsku njegu koja uz to ide, možeš se nadati i četrdesetoj.
Što vrijedi za one rodjene danas.
A njena kćer ima već deset godina.
Kako je sve u životu relativno.
Došlo mi je tog momenta da samu sebe ugriznem za jezik što sam je išta pitala, nju da zagrlim a one druge tri koze iz odjela da ošamarim tako da se zalijepe za pregradni zid.
Ništa se od toga nije dogodilo, osim da smo sada puno bliskije nego prije.
I ona svake godine dobije od mene poklon za rodjendan.
Koze ne.
Nego, krenimo na posao.
Materijal naručujem online i nikada nije sigurno kada će doći. Ovoga sam puta imala sreće, stiglo je taman u petak.
Na početku inspektor provjerava da li je sve po propisima.
Najprije sam se ulovila farbanja ladica iznutra,
pa onda oblaganja salvetama prve komodice i ladica.
Insprektoru se u medjuvremenu prispavalo, pa mi je okrenuo guzicu
dok sam još malo sve ukrasila zlatnom bojom.
Dok se prva komoda suši uhvatila sam se pipljivog posla sa malim (svega dva tri centimetra) sobovima
i zvjezdicama kupljenim jučer na adventskoj izložbi u susjednoj cvjećarnici, koju posjećujemo svake godine u predbožićno vrijeme.
Isti postupak ponivimo još jednom sa drugačijim uzorkom,
pa na kraju još malo pozlatimo zvjezdice. Kamo ću s njima još nisam smislila. Vjerojatno će završiti kao dekoracija na božićnim poklonima.
Druga komoda ostati će ovoga puta za mene,
a ovu će sutra dobiti slavljenica.
(Altered Image : Happy Birthday)
Post je objavljen 22.11.2015. u 19:53 sati.