Nürnberg i njegovi muzeji. str. 318 Vienac 1880
Njemačka Sienna! Već kolodvor obećaje putniku umjetnička čudesa koja će viditi. Gradjen gotskim slogom, vrlo liepo dekoriran isto tako, pripravlja nas dostojno na sam grad. Sa strogo estetičkog gledišta dalo bi se samoj arhitekturi kolodvora što to prigovoriti, jer nije još čilom, svježem gotikom Schmidtove škole gradjen, već slabijim načinom Heideloffovim, gdje graditelji još nisu posve shvatili bili duh toga stila, ali kraj svega toga dojima se nas ta ozbiljna sgrada, kako valja, te nam povisuje očekivanje.
Za malo koračaja eto nas pred gradskom jednom kapijom, uz koju stoji golem toranj od siva tesanca sa otvorenom galerijom. Udješ li kroz tu kapiju otvara ti se kroz široku cestu vidik na crkvu sv. Lorenza, jednu od najznamenitijih sgrada ovog preliepog grada. Liepo je u Nürnbergu, da putnik tako na prvi mah prima silan dojam, dočim mu se je u Sieni istom kroz razne ulice verati, dok do glavnih sgrada dodje.
Podjoh do crkve sv. Lorenza. Srdce mi se razigralo od milinja. Preko puta prekrasne te gotske crkve ogromna palača takodjer gotska t. Zv. nasovska kuća, a na trgu liep, osobito u pojedinostih, "zdenac krieposti".
Ako je Regensburg grad romanskog stila i rane gotike, to je Nürnberg grad razvijene i kasnije gotike.
Pošavši nekoliko koračaja dalje od crkve sv. Lovrinca, ugledah na lievo u sjaju zalazećeg sunca ulicu "AdIer gasse" koja je skroz sačuvala stari svoj značaj. - Sve kuće gradjene su gotskim načinom, na svakoj su strešnice ili u jednom katu ili kroz sve katove, na svakoj tornjići na uglih, i veliki krasno izdelani prozori sa strjehom na strmom krovu. Svaka kuća naliči romantičnim kastelom kako ih vidjamo naslikane na veledjelih starih slikara. Vidio sam za svoga višegodišnjeg boravka mnogo ljepota u Italiji, ali me je ovaj vidik posve iznenadio, ovakve, mnogolika, bogate, pune krasnih kuća ulice,. sačuvane posve u prvotnom svom obliku, neima ni u Sienni, gradu koji je uz Mletke ponajbolje uzčuvao svoje starine.
Pošav dalje na novo me zanese pogled sa mosta. Ni u samih Mletcih nema slikovnijeg i zanimivijeg pogleda. Drveni hodnici kuća koje su u rieku Pegnicu sagradjene ukrašeni su rezbarijami a veliki otoci i na širok luk preko rieke gradjene kuće, čine sliku i toga diela grada neopisivo liepom. Prešav preko mosta dodjoh na glavni trg. Kuće svud naokolo opet su skroz sredovječne a taj bi trg bio sigurno jedan od najznamenitijih na svietu da slavni magistrat nürnberžki nije počinio nečuven vandalizam pak sagradio naokolo po sred trga drvene dućane za trgovce. Da su bar kolibe, neka bi i bilo, ali je to nekakva drvena galerija, koja hoće da predstavlja arkade kakove su na prokuracijah u Mletcih. Daske predstavljaju pilove, od bojadisanih dasaka su lukovi. Moradoh si priznati da takova šta u Zagrebu nebi moguće bilo. Naše gradsko poglavarstvo i gradsko mjerničtvo pokazalo je pri raznih sgodah toliko smisla, za ljepotu i umjetnost, da nevjerujem, da bi ikada dozvolilo na Zrinjskom trgu sagraditi barake? Pa to nije vašar za koji dan, več permanentno obstojeće nakaze. Obišav ote drvene galerije stojah pred jednim od najljepših spomenika Nürnberga , takozvanim "liepim zdencem" koji to ime u istinu zaslužuje. Ali mjesto da sam se ljepoti mu veselio, još sam se većma ozlovoljio pomisliv kako bi taj preliepi zdenac cieli trg ukrasio da je trg a ne prnjavor.
Trgovi u svih sredovječnih gradovih uviek odlikuju tim, da stoje na njih i liepe javne i najbolje privatne sgrade pa uviek po koji krasan spomenik. Ovo je ostatak iz klasične dobe gdje je forum t. j. trg uviek bio stecištem cieloga javnoga života. Trg je i u naših modernih gradovih najvažnija čest grada, kad se o ukrašenju trga radi, onda se svom sbiljom postupati mora kao kod najznamenitiih sgoda razvitka grada. Radje da koji decenij prodje a da se ništa neučini nego da se prenaglošću nakaza stvori. Muogi misle dan danas da su same ogromne kućurine nalik kasarnam liepe. Nürnberžki trg na kojih ima kuća na 3 kata sa dva i tri prozora fronte kao u Kölnu i drugdje, dokazom je, da se i tako dobra arhitektura izvesti dade a često daleko bolja nego u onih dugočasnih dugih sgrada gdje prozori naliče bataljunu vojnika.
Dalje dodjoh do gradske viećnice i crkve sv. Sebalda. Ako čovjeka drugdje barokizam ozlovolji a to se pozornom gledaocu isto dogadja ovdje sa renesancom. U Nürnbergu sam istom pravo shvatio i razumio Reichenspergera, koji je sav svoj život posvetio borbi za uvedenje gotskog stila.
Isti protivnici gotskog stila priznavaju jednoglasno, da -je taj stil uz grčki slog, jedino konstruktivan, neposredan. Rimska umjetnost je slabo oponašanje grčke a renesanca oponašanje oponašajućeg rimskog štila. Čemu dakle oponašanje ? Zašto neprimiti i nenastaviti valjani gotski slog, koji je niko iz kršćanske kulture? Protivnici odvraćaju: naše naobraženje nije više kršćansko kao u srednjem vieku, već je klasično; s toga nam valja prihvatiti i klasičnu umjetnost za profane svrhe , dočim ostavljamo gotiku za crkve, pa u najboljem slučaju za gradske viećnice, jer te to sjeća nekadanje velemoći gradova. Nam se čini, da bi se malo renesance i klasičnih sgrada dizalo, kad bi se je samo toliko gradilo, koliko u dotičnih graditelja i gradećih gospodara ima klasične naobrazbe, dočim bi s druge strane svi oni, koji nenieču kršćansko mišljenje i osjećanje, kršćansko naobražeuje, te se drže vjere svojih otaca, imali graditi gotski. Zar po tom kad je već identifikovano poganstvo sa renesancom, nebi primjerice svi biskupski dvori, sve kaptolske sgrade sve crkve i parokije morale biti gotskim stylom gradjene ?
Držim u ostalom da je to pitanje tim stavljeno napolje kamo nespada, a učinili su to protivnici gotike zato, što si inače neznadu pomoći. Sa gledišta li estetičkoga, morati će čisto konstruktivni, iz potrebe podnebja postavši originalni slog, koji daje sgode i prilike uviek novim tvorbam, biti svakomu nepristrano sudećemu miliji od renesance, u kojoj se iz stanovitih napamet naučenih oblika uviek na novo slažu te slažu sgrade svake vrsti .
Ovo mi se je razmatranje nametnulo kad ugledah nürnberžku gradsku viećnicu. Kao nepozvani gost stoji ona dugočasno i prozaično sred preliepe okolice. Njoj nasuprot prezanimiva crkva sv. Sebalda iz dobe prelaza romanskog styla u gotski, dakle jedna od najstarijih sgrada u tom gradu.
Sutradan podjoh razgledati pojedine gradjevine. Crkva sv. Lovrinca prekrasna je sgrada gotskoga sloga.
Pročelje, tornjevi i glavna ladja polaze iz 13. vieka, dočim su na ostaloj crkvi do 15. gradili. Dveri i takozvani točak sv. Katarine t. j. veliki obli prozor nad dvermi izradjeni su na način francusko - gotskih crkva osobito bogato, isto tako liepo izradjena su jedna. mnogimi kipovi urešena pokrajna vrata. Stupiš li unutra, dojam je silan. Pruži (Dienste) i snopovi stupovlja izvanredno su vitki te prelaze bez glavica neposredno u rebra svoda, koji nije doduše po liepom jednostavnom načinu gotike ali vrlo umjetno razčlanjen. Pobočne ladje obilaze oko kora, koji tim dobiva osobito bogatih oblika. Prem se mora pohvaliti tolerancija protestantske obćine koja je poštedila mnogo toga u crkvi što se ravno protivi njihovim prozaičnim vjerskim nazorom, to je crkva ipak mnogo čara izgubila tim, što se u njoj neobavlja više liepa dostojanstvena služba božja po obredu za koji je crkva gradjena.
Graditelji gotske dobe za sveto otajstvo su posebnu arhitekturu u crkvi graditi običavali t.z. "Sakramentshauschen". Ima ih po Njemačkoj preliepih ali je valjda najljepši a sigurno što se klesarske tehnike tiče najsavršeniji u crkvi o kojoj govorimo. Izradio da ga je Adam Kraft. Na ledjih triju klečećih muževa počiva ciela ta arhitektura, tanahna, nježna, tako fino izprebijana i u same oblike razriešena, da već skoro grieši proti zakonu, koji zahtieva da se u umjetnini negubi osebina tvari, od koje sastoji. U istinu su dugo dvojili da li je to zbilja kamen a da li nije kakav liveni cement. Ciela ta vrlo umjetna arhitektura visoka je 18 met. Druga velika umjetnina uz taj opisani tabernakul jest "pozdrav angjeoski" od Vida Stoosa (vidi sliku), velikog poljskog umjetnika, koji se je godine 1495 u Nürnberg preselio bio. U viencu ružica dvie su figure: bogorodica i angjeo, koji joj navješćuje da će roditi Isusa. Nad njimi bog otac. Ciela ova skupina figura i uresa izrezana je od drva, liepo je pozlaćena i bojadisana te visi na dugom lancu pred glavnim oltarom. Tri sto godina visila je ova umjetnina u crkvi, kadno u ovom stoleću puče lanac, kip se sruši te posve razbi. Mnogo godina ležali su razbijeni komadi dok ih godine 1826. braća Rottermund nesastaviše i to tako liepo i dobro, da se nevidi nikakov trag nesreće koja je umjetninu snašla. Prozori urešeni su liepimi slikami na staklu, nacrti su liepo stylizovani, boje izvanredno skladne. Kod starih prozora slikanim staklom to je liepo da neizgledaju toliko kao slika već više kao samim dragim kamenjem urešeni sag.
Novije radnje te vrsti dotjerale su se do velike savršenosti, ali ljepote starih ipak stigle nisu. Crkva sv. Sebalda liep je primjer za razvoj styla od 12-15 stoleća pošto se je na njoj skoro 300 godina gradilo. Jedinstvo crkve tim je dakako trpilo, te je u tom obziru crkva sv. Lovrinca i stolna crkva u Regensburgu bolje prošla. Zapadni kraj crkve romanskoga je styla a triforum srednje dobe pokazuje oblike prelaza, dočim je kor crkve sasvim po gotsku gradjen. - Glavni ures crkve i jedna najzanimivijih umjetnina u cielom Nürnbergu jest grob. sv. Sebaldusa, (vidi sliku str. 320), izradjen 1509-19 Petrom Vischerom i njegovimi sinovi. Lies i konstrukcija a mnogo i od uresa još je u gotskom stilu ali je mnogo toga postalo već pod uplivom tad u Italiji zavladale renaissance. Tehnika lievanja bronza dotjerana je na tom grobu do podpune savršenosti, a bila bi to najsavršenija umjetnina te vrsti na svietu, da je izradjena čisto gotskim stilom kako je zamišljena. Pravo je čudo kako su Niemci tako lahkim srdcem zapustili stil koji je u njih postalo bilo narodnim, prem nije kod njih niko već u Francezkoj. Za vladanja gotskog stila oni su gospodovali umjetničkim svietom, njihovi su radnici polazili u Italiju i drugamo, a svega toga se oni dragovoljno odrekoše, pozvaše k sebi tudje radnike, izgubiše vlastitu umjetnost te postadoše odvisni ponajprije od Italije a onda od Francezke.
Izvana na crkvi veoma je liepo ogromno propelo od bronca a na iztočnoj strani glasoviti relief od Adama Krafta, polaganje Isusovo u grob.
(Konac sliedi.)
---------------------------------------------------
Nürnberg i njegovi muzeji. str. 333 Vienac 1880
(Konac.)
U kiparstvu je upliv klasične umjetnosti bio daleko sretniji nego u arhitekturi, ali nas ova skulptura Kraftova uči, kako je i na putu gotske tradicije postalo djela izvanredne ljepote u kojih se je osobito pazilo na karakteristični izraz čuvstva. Tko je tu madonu vidio koja strastveno ljubi lice mrtvoga si sina, ostati će dublje ganut nego li plemenitimi oblici ali hladnijimi umotvori jednog Sansovina. Adam Kraft toliko me je zanimao ovdje, gdje su mu glavna djela, i kazati mogu, da ga istom sad točno poznam i podpuno razumijem. Reprodukcije i fotografije samo su slab odsjev njegovih velikih, dubokim umjetničkim i religioznim osjećajem izradjenih djela.
Pred crkvom sv. Sebalda župni je dvor sa prekrasnimi velikimi na jednom stupu počivajućimi strešnicami, koje se u Nürnbergu zovu „Chörlein", urešen. Sama kuća je vrlo jednostavno izradjena, ali su te strešnice toli liepe i bogatim kiparskim radom napunjene, da cielu kuću rese, te ju čine jednim od najzanimivijih spomenika toga preznamenitoga grada njemačke gotike.
Preko puta crkvi i župnomu dvoru jest kapela sv. Mavre, pretvorena sad u galeriju slika, gdje se nalazi nekoliko izvrstnih umjetnina staro-njemačke škole, imenice preliepa slika od Dürera i Van Dyka.
Kraj te kapele je mala sredovječna oštarija u kojoj se toči izvrstno pivo i peku dosta dobre, za njemačke pojmove glasovito dobre kobasice. Soba za goste posve je, po staru, drvom poploćena, starimi bakrorezi urešena a i cimer je zvono iz srednjega vieka, gdje su se prije javljali gosti, koji sad kroz kuhinju bez prijave ulaze. Na trgu, kojim se odtud prolazi kip je Albrechta Dürera i kuća po Evropi poznatoga antikvara Pickerta, koja je od podruma pa do tavana napunjena najzanimivijimi starinami na prodaju. Dakako da kupac mora biti i tu oprezan te mora imati fino izvježbano oko, inače se i njemu dogodi, da kupi pod najdragocjeniju starinu staklom urešeni štit od lima, načinjen prije dva mjeseca, prem je inače Pickert vrlo hvaljen kao solidan i pošten trgovac.
Prelazeć dalje dolazimo pred kuću velikog slikara njemačke škole Albrechta Dürera, o kom je Rafael rekao, da ga sebi ravna cieni što se dara i znanja tiče. Umjetnika tog su u Italiji i Nizozemskoj štovali i slavili, dočim je kod kuće kuburio. Al on ipak pisaše, da neće drugdje primiti sjajnih ponuda već voli: "im Vatterland in einem ziemlichen Wesen (skromno) zw leben, den an andern ortn reich Vnd gros gchalten zwerden". - Durerova kuća sačuvana je srećom kakova je bila za njegovo doba, tako, da njegovu radionicu i sobe gdje je stanovao, nalazimo nepromienjene, prem neuredjene. Družtvo "Albrecht Dürerverein" stavilo si je zadaću pomalo smoći snimke pokućtva iz one dobe, te tako urediti kuću kakova je bila. Sad su po svih sobah razredani bakro i drvorezi stranom od A. Dürera samog, stranom snimci po njegovih djelih. Durerova kuća stoji tik kraj gradskog zida, koj je ovdje učvršćen opet onakovim silnim tornjem kao kod željeznice, a veli se, da je sam Albrecht Dürer nacrte za gradnju tih tornjeva načinio.
Gradski zidovi sa svojimi kapijami, tornjevi i galerijami bijahu nekoč za obranu a danas su na ures grada Nürnberga, te mu daju romantičan i karakterističan lik, koji ga čini riedkim u cieloj Europi. Ali su današnji gradski otci koji su si svoj liepi trg onako liepo uresili dašćarami i tu stvorili tomu dostojan zaključak. Nisam nikad mogao razumiti kako Francezi o toli iuteligentnom, u znanosti i umjetnosti toli odličnom narodu kakovi su Niemci mogu reći, da su "tętes carr és " , to jest lude glave. Vidivši onaj trg, pa čuvši da su nürnberžki filisteri zaključili srušiti krasne stare gradske zidove pak načiniti mjesto toga "Ringstrasse", razumio sam onu francezku grubijanštinu. - Pohodiv gradsku viećnicu, da vidim freske Dürerove, još sam nekoliko primjera mudrosti nürberžkih gradskih zastupnika vidio. Ne samo da su od kamena kamini nego su pače od hrastova drva ormari, od drva klesana vrata pomazana prst debelo uljenimi bojami i krečom. Kažu da je osobito gradski načelnik za praktičnost toli zauzet pa ako ga bog poživi te mu dade takovih pomoćnika kakovih sad ima, da će za koji desetak godina Nürnherg moći glede grdobe i dugočasnosti konkurirati sa negdašnjim Berlinom, o kom Heine reče da u dugih redovih stojeće kuće zievaju sa svimi prozori i vratima gledajuć jedna drugu.
Popeh se na carski kasteo te razgledah tamošnje starine. Osim jedne vrlo zanimive kapele romanskog stila, koja je po nürnbežku debelo zatutkaljena krečom, nenadjoh mnogo; jer su gradjani Nürnberga došavši 1806 pod Bavarsku, kralju kasteo za stanovanje priredili.
Staro-gotske kuće vrlo su udobne i mile, pokućtvo jedro je i liepo ali se sve to istom danas pravo znade i poznaje gdje su velikani kakav je bio Ungewitter, kakav je Schmidt latili se proučanja tih stvari. - Prije jedno 30 godina mislilo se, da je sve gotsko štogodj je šiljlukom urešeno, pak se je stvaralo upravo smiešnog pokućtva i sgrada, koje su bile glavnim uzrokom žestoke opozicije proti gotskom stilu. Mi u baldakinu nad biskupskom stolicom, pak još u polijelih, kupljenih kardinalom Haulikom, imademo primjere te moderne nazovi- gotike u našoj stolnoj crkvi a takovim su načinom "gotski" uredjene sve sobe u kastelu nürnberžkom.
Uputih se odtud na nürnberžko groblje.
Martin Ketzel bijaše god. 1468 u Jerusolimu da pohodi sveta mjesta. Tamo je "via crucis" označena a na njoj razne štacije posljednjeg puta Isusovog. Ketzel izmjeri točno dužinu medju postajami od kuće Pilatove pak do Golgote. Vrativši se u Nürnberg izgubio je nesrećom sve svoje bilješke. S toga ode četiri godine zatim opet u Jerusolim da si put križa još jedanput izmjeri. Po ovih točnih podatcih izmjeri put od svoje kuće do groblja, te točno kao u Jerusolimu razredi na tom putu preliepo klesane štacije od Adama Krafta, koje je na svoj trošak naručio. - Nekoliko tih štacija još je liepo uzčuvano, (Vidi sliku prošlom broju.) druge, koje su nesrećom blizu kuća, pomazane su debelo krečom prema boji dotičnih kuća. -- Čudne li zagonetke, da ljudi tolikom silom teže za čistoćom i uniformitetom, da tomu za ljubav kvare najljepše umjetnine.
Na samom groblju neima osobito znamenitih umjetnina, samo na grobnih spomenicih liepih broncenih ploča iz raznih stoleća. Groblje u ostalom dojima te se čudno tim, što, kao mjestimice u Italiji, neima no ležećih ploča na grobovih.
Drugi dan još prije otvorenja germanskog a muzeja podjoh k ravnatelju Esseweinu predstaviti se i popitati se glede uredbe, štatuta i osnove muzeja. On mi dragovoljno razloži sve, te se je vrlo zanimao za projekt muzeja za umjetni obrt u Zagrebu, o kom sam mu pripoviedao.
Svršivši taj razgovor i pregledav njegovu vrlo poćudno po gotsku uredjenu sobu, nemogah na ino već ga upitah jeli istina da će se krasni zidovi nürnberžki rušiti.
"Jest, ali neće brzo, jer je to srećom skup posao, mjestimice se doduše već ruše."
"Ma, molim vas, gospodine ravnatelju, kako je to moguće da u narodu gdje imade toliko muzeja, sveučilišta, gdje imade toli liepa i silna literatura o umjetnosti može biti toliko brutalnoga vandalstva? Zar Vi, zar svi učenjaci i umjetnici neimaju toliko upliva da takova što zapriečiti mogu?"
"Moj gospodine" oni koji su zaključili rušiti preliepe naše stare zidove, nečitaju knjiga o umjetnosti, a oni koji što čitaju u tih pitanjih neodlučuju".
"Zar neimate uplivnih novina koje dolaze u ruke tih odlučujućih ljudi?"
"Imamo uplivnih novina, ali te neće da se stave u opreku sa uplivnimi ljudmi. Kad kakova nesretna misao gdje obćinstvom zavlada novine nigdje neoponuju odlučno. One neimaju srdca, da većini svojih čitatelja reknu, da su - !"
"To je istina, ali vidite u nas takova što nije moguće, u nas se pametan savjet sluša, starine poštivaju".
"Vjerujem, jer ih još malo imadete, i u nas će se početi štovati kad većina liepih stvari porušena bude. Kod vas su to Turci obavili, u nas to čine sami gradjani. Devet desetina nürnberžkih gradjana je za porušenje gradskih zidina - to je dakle sudbina! - Za kakovu gotsku crkvu učiniti će što hoćete, ali grad će se brzo modernizovati jer ljudi su isti kao u Berlinu u Stuttgartu i drugdje, pa hoće da tako i stanuju. Nedavno kupio je jedan bogatir preliepu gotsku kuću. Gospoji bila je preveć ozbiljna, krov prestrm, sobe preturobne, stube previsoke i što ja znam, - zaključiše da se kuća ima pregraditi. Išao sam onamo, govorio sam sa gospojom, molio - badava - eno podjite onamo, sad tamo stoji moderni sanduk najgrdje vrsti. - Tko se za takove stvari zanima, vele mu, da je "fantast".
"A vlada?"
,,0, ta nerado gleda, kad se tko protivi onomu, što prosperiranjem grada označuju, umjetnička pitanja u tom su joj deveta briga".
"Zar ni bavarska vlada u kojoj bar ima od kralja Ljudevita dobrih tradicija, nije bolja u tom od drugih njemačkih ? Zar ta gospoda nevide kako Francuzi vaš obrt i vašu umjetnost svakom sgodom pobijaju?"
"I Francezka imala je pod Napoleonom svoju dobu rušenja, ja sam još vidio stari Pariz, stari Rouen i Rheims, to su sad već sve moderni gradovi - sad je red na nama."
"Ali Englezka je vrlo konzervativna u tih stvarih, pak joj je zato i napredak veoma solidan".
"Istina, u Englezkoj znadu komfort sjediniti sa pietetom".
Vratismo se na razgovor o tom kakva bi imala biti uredba muzeja za umjetni obrt u Zagrebu pak se onda uputismo u muzej. Taj zavod je veoma mlad ali izvanredno bogat i preliep, razredba, uredjenje, način nabavljanja upravo uzoran prem prostorije nisu posve prikladne, pošto je muzej u nekadašnjoj crkvi i manastiru smješten. Utemeljen je god. 1853 barunom Aufsessom. Zadaća mu je pokazati razvoj njemačke kulture na svih poljih. Sbirke su poglavito umjetničke, ali se prema programu primaju svake vrsti kulturno-historično zanimivih predmeta u nju. - Što nemoše doći u originalu u muzej, to si ravnateijstvo pribavlja u sadrenih odljevih da popuni i stvori podpunu sliku.
U prvih prostorijah smještene su grobne ploče od rimske dobe do konca 13. stoljeća, onda u dvie sobe predhistorički predmeti od kamena i gline, zatim trgovinom iz Etrurije, a po drugih iz Fenicije, donešeni bronceni predmeti i iz još kasnije dobe tvorene domaće stvari te vrsti. - Ima tu i slika prastarih u Šlezvigu otvorenih mogila i vieran snimak takovog groba. Osobito . karakteristični za "predhistoričku broncenu dobu" jesu grčki i po grčkih kalupih iz dobe Aleksandra veikog kovani novci, nadjeni u tih grobovih. - U jednom.odjelu te dvorane su nadalje rimski fabrikati iz dobe, gdje su Rimljani u Germaniju prodirali i preostatci iz merovinžke dobe.
Sbirke arhitektonskih česti i criepova, sbirke peći i bravarskih radnja napunjuju sliedeće dvorane. Sbirke grada. Nürnberga u posebnom su odjelu, a njemački plemići sastaviše opet napose svoju sbirku. Ovakovim se načinom potiču pojedini na poklanjanje, jer su u tih zbirkah imena, grbovi i slike dotičnika takodjer izložene ali je dakako težko s tim u sklad svesti sistematičnu razredbu. - Pošto u muzeju ima do sada već 170.000 komada, to iza kratkog pohoda od dva dana nema razgovora o potankom proučavanju. Pojedine sbirke i najvažuije predmete moguće je pregledati, pojedine već iz poviesti umjetnosti poznate predmete uživati, ali svega viditi i pamtiti na prvi put nije moguće. Ove bi crtice preobsežne postale, da samo i te najvažnije stvari opisati hoću.
Jedan dan odredih za pregledanje "muzeja za umjetni obrt" kakav bih želio, da se na uhar našega obrta u Zagrebu utemelji. U Nürnbergu nisu toga mnenja "da je historički muzej ujedno umjetničko-obrtnički muzej one dobe, koju predstavlja", jer tamo znadu da historički muzej neima sadašnjost predstavljati, da dakle nemože biti muzej i za sadašnji obrt. Prem dakle imadu historički muzej riedke savršenosti, to su ipak sagradil posebni muzej za umjetni obrt i obilno ga dotirali. Velik obrtnik darovao je u tu svrhu 100.000 maraka a vlada daje 50.000 maraka svake godine, te je predložila saboru, da 2 miliuna maraka dade za novu mnogo veću i prostraniju palaču.
Pošto ravnatelja nije bilo u Nürnbergu, pratio me je u sbirki osobitom ljubeznošću gospodin Dr. Schorn muzealci kustos priobćiv mi potanko cieli način postupka i djelovanja muzeja, te sistem po kojem je uredjen. Na moje veliko veselje razabrao sam, da je u glavnih točkah moja osnova, kako sam ju za naš budući muzej predložio ovdje izvedena, dakako obsežnije i podpunije nego će to ikada moći biti kod nas.
Glavna i temeljna razlika medju historičkim muzejom i muzejom za umjetni obrt jest, da ovaj služi i zključivo znanosti, dočim onaj mora uz znanstvenu svrhu paziti poglavito na praktične potrebe umjetnog obrta. S toga ovakova dva zavoda nemogu biti sjedinjena.
Cieli muzej razdieljen je u dvie česti u permanentnu izložbu muzealnih predmeta i u izložbu mienjajuću se gdje se noviji proizvodi i predmeti iz privatnog posjeda privremeno izlažu. U permanentnoj izložbi tri su glavne skupine: 1) sbirka umjetnina i umjetnih obrtnina, onda 2) sbirka uzoraka, 3) knjižnica. - Prva skupina razredjena je po tvarih tako, da je primjerice textilna umjetnost od keramike i metalotehnike strogo lučena, svaka struka je u historičnom i tehničkom razvoju po mogućnosti savršeno izložena a svakoj je, kako sam to i za naš muzej predložio, tehnologijska sbirka pridodana. Sbirka uzoraka bila je na bečkoj izložbi izložena, te je sistem razredbe stekao obće priznanje strukovnjaka. - Strukovna knjižnica je veoma bogata a u njoj se nalaze i svi strukovni listovi. Ali ne samo risanih i štampanih već vrlo mnogo i plastičnih uzoraka broji taj muzej. - Soba za risanje i čitanje daje sgodu obrtnikom, da si mogu popuniti znanje, da si mogu u svakom slučaju naći potrebit materijal liepim radnjam.
Ovaj muzej potiče radnike razpisivanjem natječaja za liepe radnje. God. 1877/78 natjecalo se je 39 radnika sa 310 radnja za medalje a 31 radnik za novčane nagrade, koje su se dielile vrlo svečano u muzealnoj dvorani. Davali su medalja i domaćim i stranim, tako je primjerice dobio zlatnu medalju samo Schütz u Celju za liepe keramijske proizvode. Novčane nagrade bile su dvie, jedna sa 300 a druga.sa 200 maraka. Takovi se natjecaji razpisuju godimice.
Nürnberžki muzej priredjuje svake godine bar dvie izložbe u kojem gradu bavarske, tako je god. 1878 bila priredjena muzejom izložba u Augsburgu i Lohru, a lani u Erlangenu. Na takve izložbe šalje muzej do 2000 predmeta. U dotičnih gradovih gdje se takove izložbe priredjuju, pomažu muzeju odbori sastavši se ad hoc u pojedinih gradovih.
Muzej kraj toga svega izdaje svake godine po koje djelo namienjeno unapredjivanju obrta a od godine 1879 počeše uvadjati i javna predavanja.
Tehničnih obrtničkih škola utemeljio je muzej još malo, ali je neke izdašno podupirao, mnogo više uspjeo je muzej uvadjanjem zanatlijskih radiona te s njimi spojenih strukovnih poučnih predavanja.
U muzeju ima poseban ured za odgovaranje na tehnična, poslovna obrtnička i trgovačka pitanja. (Auskunftbureau). Svake godine se tu na 200 pismenih a najmanje 300 ustmenih upita strukovni odgovor daje. - Obće zanimive odgovore priobćuje muzej u svom viestniku. - Muzej ima i svoj posebni kemički laboratorij, koji u nalogu obrtnika izvodi analize a i na svoju ruku kuša, kako i za obrt važne probleme riešio.
Napokon nam spomenuti valja da taj muzej kao i austrijski u Beču izdaje svoj posebni vrlo liepo ilustrovani "viestnik", koji se je razvio do velikog znamenovanja jednog od najuglednijih strukovnih listova za umjetnost i obrt. - Da se list što bogatije ilustrovati može svratio je muzej osobito skrb na razvoj fotocinkografije, koju je taj zavod u Nürnbergu uveo. Taj je muzej središte svih obrtničkih zadruga i društva, koje u upravnom odboru imadu svoje zastupnike te se svake godine po svojih zastupnicih sastaju u muzeju na medjusobni dogovor i razpravljanje važnih za obrt pitanja.
Spomenuti nam valja konačno da je ravnateljstvo muzeja vrlo mnogo izvješća i ocjena izradilo upitanjih obrtničkih, zanatlijskih i umjetničkih i to na temelju upita i poziva ministarstva, ureda, magistrata, društva i zadruga.
Hoćemo li doživiti da i nama osvane takav zavod?
Dr. I. K.
-------------------------
Kršnjavi, Isidor (Iso), hrvatski povjesničar umjetnosti i slikar (Našice, 22. IV. 1845 – Zagreb, 3. II. 1927). Povijest umjetnosti studirao u Beču, a slikarstvo u Beču i Münchenu. Predavao umjetnost i arheologiju na Sveučilištu u Zagrebu. Pristupio Khuenovoj Narodnoj stranci; od 1884. zastupnik u Saboru te predstojnik Odjela za bogoštovlje i nastavu, što je iskoristio za modernizaciju školstva i izgradnju mnogobrojnih škola (gimnazija u Zagrebu, Sušaku i dr.). Glavni organizator likovnoga života u Hrvatskoj u drugoj polovini XIX. stoljeća: potaknuo ponovno djelovanje Društva umjetnosti, promicao domaći umjetnički obrt, utemeljio Muzej za umjetnost i obrt i Obrtnu školu. Poticao gradnju kulturnih institucija (HNK, mnogobrojnih atelijera za likovne umjetnike) i rekonstrukciju povijesnih arhitektonskih spomenika. Pisao prve stručne likovne kritike u Hrvatskoj; napravio prvi postav u Strossmayerovoj galeriji, reorganizirao Arheološki muzej, organizirao izložbe hrvatske umjetnosti u inozemstvu itd. Slikao mrtve prirode, krajolike i portrete u duhu minhenskog akademizma (Mrtva priroda s rakom). Objavio više knjiga s područja umjetnosti (Dvije radnje o umjetnosti; Pregled na razvoj umjetnosti u moje doba). Preveo Danteovu Božanstvenu komediju.
http://proleksis.lzmk.hr/32917/
------------------------
Post je objavljen 22.11.2015. u 13:23 sati.