Tiha se noć spustila na moj grad.
Ne znam da li slutim neko zlo, ali ovako tiho nije bilo od . . . Bog te pita kada. Čak i dragi mi ulični psi, koji uredno ordiniraju u mojoj ulici, ove su noći nešto utihnuli. Saobraćaja još malo kao i da nema. Čini mi se, na trenutke, da su svi ljudi koji posjeduju motorna vozila ostali baš ove noći kod kuće, a možda i bez goriva. Čujem djelatnike čistoće, prerano došle, jer njihovo vrijeme je daleko iza ponoći. I gledam ovo gradsko nebo koje sam toliko i tako predano voljela sve dok se nije dogodilo ono zbog čega sam prestala da ga volim, jednako predano i snažno. Sada mi je, čini mi se, sve svejedno. A ono opet, gledam ovu ulicu, gleda ona mene i sve se stopi u mozaik ljubavi i htijenja koja ni jedna od nas nije mogla ispuniti.
Zato je puno, puuunooooo, bolje da idem odavde. Jer više ničega nema ni za dati ni za uzeti. Tako smo glupo potrošile sve svoje adute i rezerve, kako moja ulica tako i ja, da nam nema druge sem da se rastajemo da bi smo se koje-kako u dobrom pamtile. Ne krivim je, jer je ona prava. A ona mene, također, ne može kriviti, jer su mi gledanja ispravna. Samo se negdje i nekako, poslije puno godina slaganja i pomaganja, više nismo ni snašle ni našle.
Milena moja,
Grad mi večeras miriše na smilje i rascvijetale jorgovane. Cijeloga dana sam bila u jurnjavi i po završenim poslovima, otišla kod prijateljice koja ima dvorište. Bože moj mili, koja je premija u ovom gradu imati dvorište!!! A onda sam spremala svoju sebe na put, malo se dopisivala sa samom sobom, potom s tobom,
telefonirala, a onda . . .izašla na terasu…nečiju. I osijetila.
Miris. Kako je moguće da isti miris, u isto doba godine, na jednom mjestu udahnut, budi tugu, a na drugom radost???
Pitam se već godinama. Onda sam zaboravila. Kad, evo ga opet, ove 2015. sa mnom i mojim istim pitanjem.
Taj izmiješani miris smilja i jorgovana u stanju je da me poremeti više od ikoga i ičega na svijetu, iako godinama skriva svoju aromatičnu tajnu od mene, dok ja, ovakva kakva sam, jurim u krug i udišem sve dok ga ima...
S ljubavlju uranjam u morske dubine, slana od želje za solju i topla od nadanja za suncem svog podneblja.
Tvoja Jelena
Post je objavljen 22.11.2015. u 05:07 sati.