Sve ovo sam "ukrao" sa stranica Ribnik
Juraj J. Križanić rođen je 1618. godine od oca Gašpara, časnika Zrinskih i majke Suzane u dvorcu Obrh kod Ribnika i Župi Sv. Ilije pod Lipnikom gdje je i kršten. u.
Juraj je kao dječak gledao je kako germanski vojnici seljacima iz obijesti pale žito, a sa istoka u pljačkaške pohode dolaze Turci. Te okolnosti, podjarmljivanje Hrvata s jedne strane od Germana a s druge od Turaka urezale su u njega dubok trag i odredile njegov život. U to vrijeme, u njegovom širem zavičaju (Ozalj, Svetice i Ribnik) radili su istaknuti pripadnici Ozaljskog književnog kruga i najutjecajniji Hrvati tog vremena s kojima se sigurno sretao tijekom života.
Humanističke znanosti uči kod isusovaca u Ljubljani, filozofiju studira u Grazu, teologiju u Bologni i Rimu. Tada mu u ruke dolazi djelo Moscovia Papinog izaslanika u Rusiju Antonija Possevina iz kojeg doznaje koliko su Slaveni odijeljeni od Rimske crkve, te odlučuje da pođe u Rusiju i poradi na vjerskom sjedinjenju svih Slavena sa Rimom. Ruse ne smatra krivovjernicima i raskolnicima već zavedenima, pa bi njegova misija bila usmjerena prema prosvjećivanju i prijevodu Biblije, knjiga sa područja duhovnosti, povijesti i umjetnosti. To je Križanićev drugi životni cilj.
Doktorirao je teologiju u 24 godini i 1642. vraća se kući. Odbija ugodne poslove rektora u Bologni, pozive na dvorove Ivana Draškovića, Petra Zrinskog i Vuka Frankopana koji su čuli za njegovu darovitost. Ideji da otiđe u Rusiju predaje se strasno i potpuno. Sve što radi i poduzima u cilju je te namisli. 1643.-1644. bio je župnik u Nedelišću, 1645. u Varaždinu, gdje se u bogatoj čitaonici priprema za put. U Varaždinu 1646. dobiva odluku Zbora za širenje vjere da krene put Rusije.
Ideje koje ga vode su:
1. Crkveno sjedinjenje svih Slavena
2. Da Rusija kao jedina slavenska zemlja koja ima narodnog vladara pomogne ostalim slavenskim narodima da zbace tuđinsku vlast (Germane i Turke) i postave svoje narodne vladare. Gotovo paralelno sa Križanićem, istom idejom bave se i Zrinski i Frankopani koji se oslanjaju na Francuze a što završava tragičnim pogubljenjem 1671. godine. Osim svega, želi napraviti zajedničku jezičnu osnovu za sve slavenske narode. Misli da se najljepše i najizvornije govori u trokutu Ribnika, Ozlja i Dubovca gdje se prožimaju kajkavski, štokavski, čakavski te najsačuvaniji staroslavenski, te raditi na povezivanju Slavena na svim poljima.
Preko Smolenska u Moskvu stiže 25. listopada 1646. i ostaje do 19.prosinca 1647.g. Vraća se opet u Rim. Kao kapelan i tajnik Carskog bečkog poslanstva od 15.siječnja do 13. ožujka 1651. boravi u Carigradu. Ponovno se vraća u Rim gdje se bavi nacionalnim pitanjem, piše pjesme i bavi se glazbom.
1658.g. protiv Papine volje napušta Rim i 17.9.1659.g. drugi puta dolazi u Moskvu. Prihvaćen je njegov rad na pravopisu i gramatici na čemu zdušno i radi. No carskim ukazom bio je protjeran u Tobolsk u Sibiru gdje stiže 8.3.1661. Iako bi većina ljudi bila slomljena, Križanić je i u tim uvjetima posvećen svom cilju te prevodi i piše.
1663. piše Razgovori o vladateljstvu(ponegdje Politika ili Razgovori o vladateljstvu) gdje se bavi ekonomijom, strategijom i politikom. To je ujedno i najprevođenije djelo.
1665. počinje pisati Gramatiku na kojoj je radio 20 godina. Postavlja jezičnu osnovu za govor razumljiv svim Slavenima, a osnovu najvećim dijelom čini najčišći izvorni slavenski, a to je jezik njegovog zavičaja.
1666. piše teološko politička djela O pomislu Božjem i O svetom krštenju.
1674. Tumačenje povijesnih proroštava
1675. O Kineskoj trgovini , Opovrgnuće molbe solovčana, Beseda o praznovjerju, Smertnyj razrjad.
Nakon 15 godina 1676. biva pomilovan i dolazi u Moskvu. Sada mu nude posao prevoditelja, posao za kojim je toliko žudio, ali previše je jada prošlo preko njega i želi otići. Nakon opetovanih molbi bio je otpušten i 27.3.1677. odlazi u Vilnus i stupa u dominikanski red pod imenom fra Augustin. Želi se vratiti doma pa se pridružuje poljskoj vojsci koju vodi Jan Sobieski a djelo Historia de Sibiria posvetio je njemu. Sa Poljacima koji idu u pomoć Austrijancima stiže pod Beč 1683. g. za vrijeme zadnje Turske opsade Beča i tu pogiba 12.9.1683.g.
Osim navedenih djela napisao je i Asserta musicalia i Političke misli.
Juraj Križanić bio je svestrano obrazovan i vrlo nadaren čovjek. Bavio se uspješno teologijom, jezikom, glazbom, filozofijom, ekonomijom, politikom. Univerzalno usmjeren, bio je sanjar, skroman, marljiv, uporan i strastan, patnik i stradalnik sa strašnim usponima i padovima. Kako kaže radio je “na Slavu Božju i na dobrobit naše Domovine”, iz čega proizlazi odanost Bogu i rodoljublje. Nakon svega što je prošao u Sibiru, snagu i utjehu nalazio je u Bogu, to ga je i održalo, ali u njemu nije bilo osvetoljubivosti i mržnje. Pravu afirmaciju za svoje djelo nije dočekao. Ona je došla poslije mnogo godina, što svjedoči o njegovoj veličini te koliko je bio ispred svog vremena. Biti vizionar - prorok budućnosti.
Kada govorimo o Križaniću, svakako je nezaobilazan “živi Križanić” dr. Ivan Golub. Dr. Ivan Golub već se više od pola stoljeća bavi Križanićem i njegovim djelom sa jednakom strasću i upornošću, te je na temi Križanića i doktorirao u Rimu. Otvorio je arhive i čitaonice od Rusije do Italije i u rukama držao originalne Križanićeve rukopise. Zahvaljujući ponajprije njemu Križanićevo djelo iz osame ugledalo je svjetlo dana, tiskana su njegova djela, održana brojna predavanja. Kada sam ga upitao “Što je prije svega Križanić?”, odgovorio je kratko i jasno: “Prije svega VIZIONAR. On je pred 300 godina vidio svijet i potrebne promjene o kojima raspravljamo danas, a to su ekumenizam i globalizacija, ali pravednija”.
O životnosti Križanićeve ideje najbolje govore činjenice.
Povodom 300-te godišnjice smrti 1983. u vrijeme blokovske podjele svijeta održana su 3 znanstvena skupa posvećena njemu i to u Zagrebu (sa Svečanom Akademijom u Ribniku), Kijevu i New Yorku sa akademicima iz svih strana svijeta. Tom prigodom tadašnja JAZU izdala je i njegova djela do kojih se poslije toliko godina moglo doći u ruskim arhivima. Njegova djela izdana su i u drugim zemljama.
Juraj Jurko (kako se volio zvati sam) Križanić trajna je inspiracija i danas.
Svrstan je u red 100 najcjenjenijih Hrvata, a Kabinet za pravne, političke i sociološke znanosti Juraj Križanić koji djeluje pri Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti kao i Institut za ekumensku teologiju i dijalog Juraj Križanić nose njegovo ime.
Sjećanju na njegovo djelo pridružuju se i Križanićevi sumještani koji su neperiodične priredbe vezane uz kulturu i znanost prozvali Križanićeve večeri. Od Starog grada u Ribnikpreko ostataka dvorca u Obrhu (rodnog mjesta) te Jasenovice i nazad do Starog grada vodi uređena planinarska staza-Staza Jurja Križanića. Vanja Radauš načinio je skulpturu Jurja Križanića (iako ne postoji nikakav crtež ili njegova slika), a koliko mi je poznato skulptura je postavljena i u Tobolsku.
Post je objavljen 21.11.2015. u 17:02 sati.