Marketing
Ekologija kao osnov razvoja: nešto pozitivno za svijet i za Hrvatsku
U posljednje tri godine puno vremena posvećujem specijaliziranom blogu "Ekološka ekonomija" i istoimenoj facebook stranici.
Slika lijevo: fotonaponske module, koje je hrvatska kompanija Rade Končar proizvodila od 1987., danas možete pogledati kao izložak u Tehničkom muzeju Zagreb.
Iako se malo bavim Hrvatskom, jedan od razloga zašto stalno pišem o globalnoj ekologiji (osobito klimatske promjene) i energetskoj revoluciji (zaokretu - Energiewende), jest što bi ovoj naciji trebala tema, koja je pozitivna/poticajna i globalna. (Hm, nisu li to dva razloga? 
No, svejedno...)
Svjetski lideri o tome stalno govore (papa Francisko je temi posvetio encikliku), tema je značajnih sastanaka, bilateralnih (SAD i Kina, Brazil i Njemačka, Saudijska Arabija i Kazahastan...) ili multilateralnih (G7, G20, Generalna skupština UN te naravno predstojeći Samit UN o klimi).
Tu se zbivaju ne samo odgovori na krizu, nego vrlo uzbudljive i mnogobrojne promjene tehnologije, financijskih tokova, društvenih odnosa, svjetonazora. Ogroman novac sad ide u "zelene tehnologije", globalni je pokret protiv investicija u fosilna goriva, i golem broj patenata se prijavljuje.
Tu se, u poticajnom političkom diskursu, mogu povezati globalne, nacionalne i lokalne teme. Onako usput, spominjemo povremeno kako Hrvatska ima lijepu i očuvanu prirodu. Ima i natprosječne resurse za korištenje energije vode, vjetra, sunca i biomase. I načelno dobre uvjete za ekološku poljoprivredu idr.. Sve se to može poveazati, poticati lokalno stanovništvo kroz poljoprivredne i energetske zadruge, voditi nacionalnu politiku, uključiti se u globalne brige i globalne tokove kapitala (u "čistu energiju" danas ide više investicija nego u klasičnu).
I sve je to povezano i s Četvrtom industrijskom revolucijom (pojam koji se koristi od 2011. i jedan je od sržnih u strategiji razvoja Njemačke).
A Hrvataska tu ima znatne neiskorištene resurse, prirodne pa i ljudske. Imali smo npr. godine 1987. tada najveću tvornicu solarnih ćelija u Euoropi, Končar Solar (svjetsko tržište je tada bilo tisuću puta manje nego danas). Propala je nakon više od 20 godina rada, u doba kad je u svijetu došlo do solarnog buma. Bila je još jedna, u Istri, pa je propala. Koga briga? Još jedna radi, u Varaždinu, gotovo sve proizvedeno izvozi i zapošljava nove radnike. Ne pravim reklamu nikome posebno, ali o tkavim bi stvarima trebao svaki dan govoriti predsjednik vlade; ako može Angela Merkel, ako može Barack Obama, ako može Si Đinping... trebao bi moći i morao bi moći i predsjednik vlade male Hrvatske.
Postaviti recimo zadatak da 2030. iz obnovljivih proizvodimo 80% električne energije uz maksimalni razvoj domaće pameti i domaće industrije i privlačenje stranog kapitala.
Ne, uopće nije nešto spektakularno: u skladu s trendovima u EU, uzimajući u obzir da imamo natprosječnu bazu u hidroelektranama, nisku gustoću stanovništva (prostor je jedan od bitnih elemenata) i iznadprosječne potencijale šumske biomase (danas drvo izvozimo), vjetra i sunca.
Post je objavljen 21.11.2015. u 14:25 sati.