Diego Miletić: Najveći hrvatski ribar u svijetu, vlasnik brodova tunolovaca
Objavljeno: 18. studenoga 2015.
Diego Miletić: Jedini sam Hrvat u povijesti koji je izgradio nove brodove tunolovce. Danas ih imam četiri i ove godine ulovit će oko 30 tisuća tona tune na Pacifiku
Velik je broj Hrvata na svim stranama svijeta, koji su ostvarili vrhunske poslovne karijere, a da mi u Domovini o tome jedva išta znamo. Dok sa svoja četiri broda tunolovca na Pacifiku lovi tune, Diego vjekoslavdiegomileticVjekoslav Miletić zna da je najjači Hrvat ribar u svijetu i da je već odavno ostvario svoj mladenački san, ali i da tu nije kraj njegovim pothvatima. Želio bi dio svoga znanja i kapitala uložiti i u Hrvatsku koju voli i obožava kao rođenu majku, toliko da ju posjećuje nekoliko puta godišnje. No to ne ovisi samo o njemu nego o općim uvjetima privlačenja stranoga kapitala, napose kapitala naših ljudi iz svijeta. Nakon više od 40-ak godina rada u svijetu, Vjekoslav Diego Miletić može na trenutak zastati i retrospektivno prikazati svoj dosadašnji život u jednoj nadasve lijepoj priči o uspjehu.
Rođen je 1954. u Grabovici u Hercegovini kao Vjekoslav Miletić. Otac mu je radio na željeznici u Pločama kamo se preselila cijela obitelj, otac, majka i njih tri sina. Živjeli su u krajnjoj oskudici, Vjekoslav je završio srednju pomorsku školu i godine 1974. pobjegao u Njemačku, zaposlio se u brodogradilištu u Hamburgu, zatim ukrcao na brod tunolovac, dospio do Portorika i Ekvadora gdje je dobio državljanstvo, dobio novo ime Diego (jer u zemljama Južne Amerike osobe imaju dva imena i dva prezimena), koje je španjolski ekvivalent hrvatskoga imena Vjekoslav, radio u svjetski poznatoj kompaniji, a onda krenuo s Diego Miletic2vlastitim brodovima tunolovcima i razvijao biznis tako da danas sa svojim brodovima ulovi godišnje i do 30 tisuća tona tune. Jedini je Hrvat koji je stvorio nove brodove tunolovce velike nosivosti i jedan je od najuspješnijih, najmoćnijih i jedan od najimućnijih Hrvata u svijetu. S Diegom Miletićem susreo sam se ovih dana u Splitu u društvu s njegovim i mojim prijateljima Markom Skejom i Marko Perkovićem Thompsonom. I već nakon prvih desetak minuta druženja shvatim da je Diego Miletić, velik čovjek i velik domoljub, a ne samo veliki poduzetnik. Na početku ovoga susreta i intervjua molim ga da pokuša sam sebe predstaviti.
„Ja sam emigrant, praktički sam 1974. godine pobjegao u Njemačku iz Ploča. Rodio sam se u Grabovici, ali sam 1962. godine došao u Ploče jer mi je otac radio na željeznici. Tamo smo dobili nekakav stan, otac je radio, bio sam još s majkom i dva brata. Završio sam srednju pomorsku. Pobjegao sam od komunizma, nisam se uopće slagao s tim nakaradnim sustavom u kojemu smo živjeli. Moj je otac radio na željeznici, a od njegove mjesečne plaće nismo mogli pošteno živjeti ni dva dana. Majka je čistila ulaze, na poljoprivredi je dodatno radila kako bi nas prehranila. Nas tri brata imali smo jedne rebatinke. Ako jedan ide vani, druga dvojica ne mogu. Odrasli smo praktički na kruhu, masti i šećeru. To je bilo bijedno i jadno. Zato sam nakon srednje pomorske škole pobjegao za Trst, iz Trsta u Švicarsku, iz Švicarske u Hamburg. Želio sam iskoristiti svoju pomorsku školu, zaposliti se u Hamburgu ili na nekome brodu. Vidio sam tada da su se naši Hrvati koji su se zapošljavali u Njemačkoj vraćali doma kao moćni ljudi, i gradili kuće. Ja sam znao da o svojoj budućnosti kakvu sam priželjkivao mogu odlučiti jedino u emigraciji, nikako u tadašnjoj državi gdje nisam mogao ni do čega doći. Zato sam otišao 1974. godine.
(Dio štiva, Hrvatski tjednik,18.11.15.)
Post je objavljen 21.11.2015. u 11:30 sati.