Marketing
SJEČANJE NA HEROJSKI GRAD VUKOVAR I 18. STUDENI 1991.
GODIŠNJICA OBILJEŽENA BEZ IKAKVOG SLUŽBENOG GOVORA!
U gradu Vukovaru su 18.studenog 2015. građani Republike Hrvatske, obilježili 24. godišnjicu ratnog stradanja toga grada od srbočetničkog neprijatelja i pada grada u To teško ratno stradanje grada obilježili su građani Hrvatske svojim dolaskom u taj grad, čime su poručili – herojski grade Vukovare nismo te zaboravili . I to je najvažnija i najsnažnija poruka gradu heroju Vukovaru i događajima koji su se događali 1991. nakon što je Hrvatska izašla iz sastava Federacije Jugoslavije i željela postati samostalna Republika Hrvatska. U Vukovaru su počinjeni najteži zločini nakon drugog svjetskog Rata. U koloni sjećanja 18.11. 2015. je bilo između 70.000 i 100.000 građana Hrvatske. U Vukovaru sam na Dan sjećanja bila više puta i ima iskustvo prisustva većeg ili manjem broja građana.
Zbog težnji za osvajanjem hrvatskog teritorija koji je imao tadašnji predsjednik Srbije Slobodan Milošević, a uz pomoć snažne Jugoslavenske narodne Armije, čija je vojna snaga zbog količine i kvalitete vojnih sredstava s kojima je raspolagala kotirala kao osma vojna sila u svijetu, granatiranjem je u samo nekoliko mjeseci u gradu Vukovaru potpuno uništeno više od 14.000 stambenih objekata. Poginulo je 1350 civila, 550 vojnika i policajaca, ranjeno je 2500 osoba, poginulo je 12 djece, a 43 ih je ranjeno, oko 10.000 osoba je prošlo kroz srpske logore u kojima su zvjerski mučeni. Poginuo je 921 branitelj 204 vukovarske brigade, 22 000 osoba je prognano iz Vukovara. Oni su bili razmješteni na 560 mjesta u Hrvatskoj. U Vukovaru na Ovčari je otkrivena i najveća grobnica poslije Drugog svjetskog rata iz koje je ekshumirano 938 tijela žrtava srpskog divljaštva i brutalnosti ubijanja. Proces traženja nestalih i ubijenih branitelja ni 17 godine nakon mirne reintegracije Zapadne Slavonije nije završen. Još uvijek Hrvatska traži 290 osoba za koje se nezna gdje su.
Obilježavanje 24. godišnjice pada odnosno poraza grada Vukovara i 2015. kao i svih prethodnih godina, počeo je iz dvorišta Opće Bolnice Vukovar.
Spomen na žrtve u dvorištu danas Opće bolnice Vukovar, a mnogi su se uz spomen ploću fotografirali. U pozadini spomenika vidi se Križ Isusa Krisa, a ljudi koji su slijeve strane dolaze iz pravca Muzeja vukovarske bolnice. Bolnica je danas "Rodilište prijatelj djece ", a njen puni naziv glasi Opća županijska bolnica Vukovar i bolnica Hrvatskih veterana.
MUZEJ VUKOVARSKE BOLNICE
U Vukovarskoj bolnici 2013. godine otvoren je autentični Muzejski prostor u kome su kao povijesni podsjetnik obnovljene iste one prostorije u kojima je u tijeku rata radila ratna vukovarska bolnica . Bolnica je bila stalnom metom srbočetničkih osvajača i teško je oštećena, te se zbrinjavanje ranjenika i svi bolnički zahvati odvijalo u podrumskim prostorijama bolnice. I upravo te prostorije namještene su onako kakve su bile u vrijeme rata u Vukovaru. Ljudi su dočarani lutkama ljudske veličine od gipsa. Vrlo mnogo ljudi je u srijedu 18. studenog 2015. po prvi put ili možda ponovo došlo pogledati taj povijesni i ratni prostor bolnice koja je medicinski zbrinjavala sve ljude ne dijeleći ih na nacionalnost.
Nedostatak koji mora biti otklonjen – JE TO ŠTO NE POSTOJI letak ni prospektni materijal na kome bi u pisanom obliku bili zabilježeni najvažniji datumi i godine koje bi opisale i tako činjenično svjedočile o ratnim događajima u Vukovarskoj bolnici , a sada su povijest. Zašto je to potrebno? Zbog generacija koje dolaze i koje moraju znati i razumjeti povijesne događaje!
Dolaskom u taj prostor moguće je prisjetiti se izvještaja ratnog reportera Siniše Glavaševića, koji je također zarobljen i pogubljen 20.11 na Ovčari, a koji je putem radijo etera izvještavao . Zato je Hrvatska znala da su ranjenici smještani po hodnicima, operirani bez anestezije, trudnice su rađale u takvim uvjetima, da je ratna bolnica radila bez dovoljno medicinskih sredstava, bez struje i tople vode da je pomoć tražena, a nije stizala. Doktorica Bosanac koju je rat zatekao na mjestu ravnateljice vukovarske bolnice tražila je medicinsku pomoć sa svih strana, zvala telefonom međunarodne institucije i Vladu u Zgrebu, ali sve se odvijalo nevjerojatno sporo. Medicinska pomoć je stizala u nedovoljnim količinama, sa velikim zakašnjenjem, ili uopće nije stizala. Ranjenici su operirani bez anestezije, informacije su govorile da je pomoć poslana, ali nije stizala u opkoljeni grad Vukovar.
Doktoricu Vesnu Bosanac srela sam 18.11. 2015. u Koloni siječanja, već nadomak samom groblju gdje je ruku pod ruku sa svoje dvije prijateljice, kolegicom liječnicom iz Slavonskog Broda i rođakinjom koja je također ostala u Vukovaru bez supruga, hodala zajedno sa svim ljudima želeći i na ovaj način odati dužno poštovanje poginulima i nestalima, masakriranima i zvjerski ubijenima u borbi za grad Vukovar. U bolnici je bilo više od 200 ranjenika u danima najžešćih borbi, a koji su po srpskom osvajanju Vukovarske bolnice na prijevaru odvezeni na stratiše Ovčare i streljani.
Posljednji zapovjednik obrane Vukovara Branko Borković - Mladi Jastreb u društvu vlasnika vukovarskog hotela Lav Stipana Mijoka.
POLITIČARSKI MUK U VUKOVARU!
Ove godine nijedan se političar svojim govorom nije obratio građanima Hrvatske u Vukovaru koji su došli odati spomen sjećanjem na žrtvu Vukovara 1991., iako je u dvorištu, a onda i u koloni, kao i na polaganju vijenaca na Memorijalnom groblju bio hrvatski politički vrh. Nitko nije ni očekivao politički govor, ali govor podsjećanja na prošlost Vukovara, upotpunio bi prazninu koja je ostala. Prije svega zbog mladih srednjoškolaca kojih je ove godine bilo više nego proteklih godina u koloni. A ti srednjoškolci su rođeni kako u vrijeme mirne reintegracije i oni moraju dobiti pravu informaciju – što se u Vukovaru dogodilo “ Možda je to nekakva nova metoda hrvatske vlasti da sada i Vukovar pokušaju marginalizirati, i gurati da se zaboravi. Tak rade s braniteljima koji traže svoja materijalna prava i poštovanje, koji su u Zgrebu zbog svih branitelja . No mislim da ne budu uspeli“ – moglo se čuti komentiranje građana u Koloni sjećanja. Prema razgovorima među ljudima očekivao se govor u Vukovaru ili od premijera ili od predsjednika. Predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar Kitarović ima velike simpatije među građanima RH. Građani je govoreći o njoj oslovljavaju s „naša Kolindica“ ili „naša lijepa Kolinda“. Činjenica je da loše rade intuitivni kanali na relaciji - hrvatski državni vrh građani RH. Mogao je govoriti ministar obrane Kotromanović o sadanjoj spremnosti obrane RH, mogao je govoriti - posljednji zapovjednik obrane Vukovara Borković mladi Jastreb, no nikakav govor nije održao nitko i to je propust. Sjećanje na žrtvu Vukovara - ostalo je bez ijedne riječi onih koji vode državu Hrvatsku. Zašto ne podsjetiti na broj stradalih vukovaraca, raseljih, pogubljenih, na način vraćanja Vukovara u teritorij RH? U Vukovaru 18.11. 2015. nisam vidjela prospekt ili neki drugi i pisani materijal gdje bi na jednostavan način bio popis povijesnih činjenica relevantnih za Vukovar, slijed kojih je doveo do pada grada u srbočetničke ruke.Takav materijal do sada, potvrili su nije rađen ni u Muzeju grada Vukovara, ni u Memorijalnom centru Domovinskoga rata u Vukovaru.
POVIJEST MORA IZAĆI IZ LADICE!
Povijest se ne može izbrisati ni promijeniti. Bez obzira na bilo kakve ekonomske odnose sa Srbijom, povijest Vukovara će uvijek ostati povijest i ne samo Vukovara, već Balkana i Europe. Povijest i povjesne činjenice ne treba sakrivati, već s njima treba ići u javnost , u svijet. Grad Vukovar je bio poprište teških ratnih događanja vezano uz stvaranje Hrvatske samostalnosti i Hrvatske države, to je teški događaj iz posljednje ratne Hrvatske povijesti. Sudionici rata u VUKOVARU su bili branitelji doslovno iz cijele države Hrvatske i otočani i dalmatinci i dubrovčani i zagorci i istrani. Braniteljske obitelji čuvari su sjećanja na taj događaj, a obitelj prenosi sjećanja na mlade generacije . Ali veliki skupovi su mjesto gdje se mora podsjetiti na povijest, a VUKOVAR JE POVJEST. Povijesne događaje treba ponavljati radi mladih generacija koje rastu i stasaju. Kada povijesne činjenice postanu javno objavljene u tisuće primjeraka, otisnute na prigodnom materijalu, za svakog posjetioca Vukovara, te činjenice više nitko neće moći falsificirati ni opovrgavati. Povijest će dobiti svoje mjesto u obiteljima onih koji su je stvarali, ali i među onim Hrvatima u svijetu koji su domovinski rat financijski i na svaki drugi način podupirali.
Po dolasku Kolone sjećanja na Memorijalno groblje služena je Sv. misa za sve poginule branitelje i civilne žrtve rata u Vukovaru.
Margareta Zouhar Zec
OBJAVLJUJEM FOTOGRAFIJE SNIMLJENE IZ KOLONE SIJEČANJA NA ŽRTVU VUKOVARA 18.11. 2015.
Ove je godine objavljen popis na platnu dugom 200 metara na kojem su u šest redova odštampana imena poginulih barnaitelja Vukovara. Platno je
na lokacijii Mitnica, gdje su se prema pričanju preživjeli, vodile jajo jako teške ratne borbe s vrlo moćim napadačima srbo četnicima i naaoružanjem Jugoslavenske Narodne Armije.Na početku popisa pišde HEROJI VUKOVARA, a na kraju popisa NAVIK ON ŽIVI KI ZGINE POŠTENO.
Ovaj mladi čovjek iz Karkovca rat je proveo u postrojbi brigadeTigrovi, i bio je na svim ratištoma gdje su Tigrovima dodjeljivani ratni zadaci. Iz Domovinskog rata vratio se bez invalidskih kolica. No sudbina je nevjerojatna. 15 godina nakon Domovinskoga rata doživio je saobračajnu nesreću s automobilom koja ga je učinila invalidom.
Simbol grada Vukovara i ratnog stradanja. Nije obnovljen da one koji u Vukovar samo navraćaju podjeti na teške dana rata 1991.
Fotografije snimila Margareta Zouhar Zec
Post je objavljen 20.11.2015. u 13:50 sati.