Marketing
O, zaboravu!
Zaboravu slatki,
o zaboravu moj!
Kako noćas si
daleko od mene.
Usnula bih
obgrljena tobom,
al' ruke me jedne
opet k sebi vuku.
One usne meke
još me uvijek ljube,
još mi poć' ne daju
zauvijek za tobom.
Misao sam živa
što noćas opet luta,
onom istom cestom
zabranjenog smjera.
O zaboravu moj!
Susrela sam opet
znanicu mi tugu,
pa mi jecaj pita.
Dužnikom me zove
da joj danak platim,
da ona prošla sreća
na veresiju nije.
Koliko li još takvih
jecaja bi htjela,
a već mi popi svu
slatkoću moga čina.
Ostade mi samo
muk što kosti ledi,
a pelina gorkog
u ustima mi trag.
Prosjakom postah
što rasproda sve svoje,
tek samo što ljubih
kojeg nisam smjela.
Tuga traži zadnji
otkucaj mi živi.
O zaboravu slatki,
ne ostavljaj me s njom!
Post je objavljen 22.11.2015. u 01:36 sati.